Prethodni njemački predsjednik Joachim Gauck prvo je nakon stupanja na tu dužnost 2012. otišao u Poljsku. Aktualni predsjednik Frank-Walter Steinmeier nije se ni sjetio Poljske u prva dva mjeseca mandata, iako je obišao već sedam zemalja. Ovoga petka Steinmeier odlazi u zemlju u kojoj su i predsjednik i vlada iz redova desničarske stranke Pravo i pravda. Prije pet godina je na vlasti još bila liberalna Građanska platforma Donalda Tuska, današnjeg predsjednika Europskog vijeća, a i tadašnji predsjednik Bronislav Komorovski bio je proeuropski orijentiran.

Danas je političko klatno u Poljskoj pomaknuto dobrano udesno. Liberalne snage u parlamentu jedva da igraju neku ulogu. Istočnom susjedom Njemačke de facto vlada Kaczynski koji se ni ne trudi prikriti svoju skepsu prema Bruxellesu i Berlinu. Predsjednik Andrzej Duda i premijerka Beata Szydlo samo plešu onako svira stranački patrijarh. Za stranku Pravo i pravda (PiS) unutarnja politika – i signali koji se šalju biračima – daleko su važniji nego obzir prema inozemnim partnerima.

Šutnja Berlina

Odnos s Njemačkom, opterećen povijesnom hipotekom, znatno se pogoršao nakon što je PiS došao na vlast. Antinjemačka karta je za Kaczinskog jamac biračkih simpatija, iako Berlin već dvije godine vidno ulaže diplomatske napore u sprječavanje diplomatskih prijepora s Varšavom. Pritom se ti napori ponajviše svode na upadljivu šutnju o odnosu poljskih vladara prema vladavini prava, slobodi medija i okupljanja, restriktivnoj izbjegličkoj politici… U tom taktičkom suzdržavanju prednjačio je, kao šef diplomacije, upravo Steinmeier. Pritom dobro upućeni diplomatski krugovi nisu propuštali medijima prenijeti kako njemački dužnosnici iza zatvorenih vrata poljskim partnerima sve skrešu u brk.

Tako se i sada kasni odlazak Steinmeiera u Poljsku tumači kao signal vodstvu u Varšavi. To je poruka da zemlja s 40 milijuna stanovnika, nekada najveći i najbolji primjer tranzicije, pod Kaczynskim postaje sve izoliranija u EU-u. Steinmeieru su na dnevnom redu bili prije Grčka i Palestina.

Pa ipak, Poljska se ne može zaobići, pogotovo zbog pregovora o Brexitu gdje bi 27 članica EU-a moralo govoriti jednim glasom. Osim toga, Poljska bi kao zemlja s 40 milijuna stanovnika mogla igrati važnu ulogu diskusiji o budućnosti Lisabonskog ugovora koju su pokrenuli Merkel i Macron.

Kao idealan povod posjeta "legao" je varšavski Sajam knjiga na kojemu je Nemačka zemlja-partner. Razgovorima bi tako mogli dominirati kultura i opća mjesta, dok će teške teme i politička neslaganja predsjednici Duda i Steinmeier ostaviti za neki drugi put. Spominje se i zgodna okolnost da je poljska prva dama Agata Duda-Kornhäuser godinama kao nastavnica njemačkog bila angažirana u razmjeni učenika između dvije zemlje.

Duda – marioneta ili igrač?

Njemačkoj je peglanje imidža u Poljskoj prijeko potrebno. Doduše, još uvek 64 posto Poljaka smatra da je odnos dvije susjedne zemlje dobar, pokazala je anketa Poljskog instituta za javne poslove. Ali 2000. ih je bilo čak 77 posto. Drugo, samo 31 posto poljskih građana smatra da je jaka Nemačka dobra za Poljsku. Samo polovica njih misli da Berlin ima pozitivan utjecaj na europske integracije i krize. Primjetno je da sve više ljudi na pitanja o Njemačkoj odgovara s "ne znam". "Ako se i dalje bude pojačavala antinjemačka retorika, i ovi neodlučni će uskoro postati negativno nastrojeni prema Njemačko", kaže Agnieszka Lada, autorica studije.

Steinmeier i Duda će razgovarati o situaciji u EU-u nakon pobjede centrističkih proeuropskih snaga u Nizozemskoj i Francuskoj, o sigurnosnim pitanjima poput Sirije i Ukrajine i o sankcijama protiv Rusije. Pritom oko ove posljednje teme postoji suglasnost.

Duda je do sada bio samo poslušni izvršitelj volje Jaroslava Kaczynskog iako, prema Ustavu, ima određene nadležnosti u sigurnosnoj i vanjskoj politici. Nedavno je spomenuo mogućnost promjene poljskog Ustava i činilo se da je u pitanju njegova osobna inicijativa. Analitičari nisu suglasni oko ocjene je li to pokušaj emancipacije mladog predsjednika ili je ovdje on samo marioneta.