Usred žestokog toplinskog vala Grčka slavi 50. godišnjicu obnove svoje demokracije (24.7.): državnim ceremonijama, izložbama, koncertima i izdavanjem posebne kovanice od dva eura.

Ljudi se vesele jer se demokracija prvi put u modernoj povijesti zemlje pokazala tako otpornom. No, mnogi su i zamišljeni, jer je njezino obnavljanje 1974. godine bilo temeljeno na tragediji koja još uvijek traje. Pad vojne hunte usko je povezan s podjelom Cipra.

Podjela Cipra i kraj hunte

15. srpnja 1974. atenska vojna hunta, koja je preuzela vlast 1967., izvela puč protiv legalne vlade ciparskog predsjednika, nadbiskupa Makariosa III. Turska se bojala da Grčka želi proširiti svoju vlast nad Ciprom te je poslala trupe na otok. Grčka vojska im se nije mogla oduprijeti. Od tada je dio Cipra pod okupacijom turske vojske, a Nikozija je posljednji podijeljeni glavni grad Europe.

Vojni neuspjeh na Cipru doveo je do pada hunte u Grčkoj. Proturežimski dijelovi mornarice smijenili su vođu Dimitriosa Ioannidisa. Dana 23. srpnja 1974. pučisti su predali vlast civilnoj vladi. Dan kasnije, 24. srpnja, bivši premijer Konstantin Karamanlis vratio se iz francuskog egzila i ubrzo nakon toga predstavio svoj novi kabinet. Poznate osobe iz kulturnog života poput Mikisa Theodorakisa i Meline Mercouri također su se vratile iz egzila.

Naravno, već je prije toga bilo otpora protiv diktature. Vrhunac revolta bio je ustanak studenata na Politehničkom fakultetu u Ateni, koji je vojna diktatura krvavo ugušila 17. studenoga 1973. Tisuće Grka napustile su domovinu i otišle u egzil. Grčka redakcija Deutsche Wellea postala je glas otpora protiv hunte. Ipak, uzrok pada diktature bili su događaji na Cipru.

Prva otporna demokracija

Ovih dana Grčka se prisjeća kraja diktature i ponosno gleda na 50 godina demokracije. Već tjednima političari, pravnici, povjesničari, politolozi, umjetnici i novinari iznose svoja stajališta o uspjesima i neuspjesima zemlje u proteklih pet desetljeća. Ali zanimljivo je da mnogi još i danas govore o „metapolitefsi", transformacijskom razdoblju, kao da još nije sigurno da će demokracija opstati.

No, treća grčka republika stabilna je i otporna, unatoč brojnim političkim i ekonomskim krizama. Vojska je izbačena iz politike, kralj, kojeg su pučisti svrgnuli s vlasti još 1967., nije se vratio ni nakon njezinog pada. Ponovo je legalizirana komunistička partija, rane iz vremena građanskog rata 1944.-1949. su zacijeljene. Parlamentarizam već 50 godina funkcionira manje-više dobro.

Promjene vlada kao normalnost

Promjene vlade postale su normalnost. To je prvi put bilo očito 1981. godine kada su socijalisti iz PASOK-a pobijedili na izborima, a konzervativci iz Nea Dimokratia (ND) prihvatili svoj poraz.

Čak i nakon što je 2010. zamalo došlo do državnog bankrota, demokracija je ostala stabilna. Po prvi put tada je zemlja bila vođena velikom koalicijom dotadašnjih suparnika - ND-a i PASOK-a.

A kad ta vlada nije uspjela riješiti dužničku i gospodarsku krizu, 2015. godine na vlast je došla radikalna ljevica iz SYRIZA-e u koaliciji s desničarskim populistima. Nakon što je kriza, uz mnogo truda i žrtava, te uz pomoć EU-a, prevladana, Grci su se ponovno odlučili za konzervativce.

Jasno opredjeljenje za Zapad

Moderna grčka republika odlučila se za pripadnost Zapadu. Zemlja je članica NATO-a od 1952. godine. 1981. postala je članica Europske zajednice, a 2001. članica eurozone. Čak i tijekom financijske krize 2009.-2019., unatoč prijetnjama europskih političara, Grčka je ostala u EU-u.

I unutar zemlje, situacija se učvrstila. Uveden je javni obrazovni i zdravstveni sustav, otvoren za sve, i već početkom 1980-ih vrlo napredno obiteljsko pravo: jednaka prava za muškarce i žene (barem u teoriji), čak i legalni pobačaji. Nedavno je usvojen i zakon o uvođenju „homoseksualnih brakova". Grčka je tako postala prva pravoslavna zemlja koja je legalizirala istospolne brakove.

„Domovina, religija, obitelj"

No, rijetko su grčke vlade mogle (i htjele) donositi zakone protiv volje Crkve. Moto vojne hunte, „Domovina, religija, obitelj", još je uvijek u glavama dijela stanovništva.

Tijekom gospodarske krize po prvi put nakon diktature na političkoj se sceni pojavila militantna krajnja desnica. Neonacistička stranka „Zlatna zora" uspjela je 2012. ući u parlament i bila je neprestano birana dok neki njezini članovi nisu 2020. osuđeni kao ubojice, a stranka zabranjena kao kriminalna organizacija.

Pesimističan pogled na budućnost

No, unatoč svim postignućima, Grci nisu zadovoljni kvalitetom svoje demokracije. Prema istraživanju (za institut Eteron), 82,2 posto vjeruje da nema boljeg oblika vladavine od demokracije. Međutim, oko 70 posto nezadovoljno je funkcioniranjem demokracije u Grčkoj.

Samo 34 posto vjeruje institucijama države, 31 posto vladi, a 29 posto pravosuđu. Veliko nepovjerenje postoji prema strankama, kojima vjeruje samo 13 posto stanovništva. A najlošije stoje mediji, s podrškom od samo 6,5 posto.

Mnogi smatraju da su odluke vlade pod utjecajem interesa moćnih i bogatih te da stranke ne rade za javni interes. Ljuti su zbog korupcije i nedostatka odgovornosti stranaka i političara. I pesimisti su kada je riječ o budućnosti: više od polovice građana misli da sadašnja generacija živi lošije nego njihovi roditelji, a dvije trećine vjeruju da će sljedeća generacija živjeti još lošije.