Samo nekoliko sati nakon što je u ponedjeljak ujutru dvoje policajaca ubijeno iz vatrenog oružja prilikom rutinske prometne kontrole u mjestu Kusel, u pokrajini Porajnje-Falačka, Markus Reuter primio je telefonski poziv. „Bio sam na putu prema fakultetu, trebao sam imati predavanje, a onda su me kolege preko telefona obavijestile da je stradala i jedna naša studentica."

Policajka je imala 24 godine, studirala je na Policijskoj akademiji u toj saveznoj pokrajini, htjela je napredovati u službi i postati inspektorica. Teolog Markus Reuter predaje poslovnu etiku i obučava mlade službenike kako da se odnose prema žrtvama i prijestupnicima, ali i kako da se odnose prema nasilju. „Trudimo se da donekle pripremimo studente i postavljamo pitanje kako na njih utječu taj posao i potencijalne opasnosti koje su dio posla."

Suočavanje s vlastitom smrtnošću

To je teoretsko, apstraktno pitanje, sve dok se postavlja na predavanjima. Ali sa smrću dvoje policajaca, opasnost po život s kojom se policijski službenici stalno suočavaju, za Reutera i njegove studente odjednom je postala realna i neposredna. „Prva reakcija je, naravno, zaviriti u samog sebe. Vlastita egzistencija se u izvjesnoj mjeri dovodi u pitanje, čime se naglašava vlastita smrtnost. To sam mogao biti i ja. O tim stvarima neki ljudi ovdje razmišljaju", kaže Reuter u intervjuu za DW.

Jedanaest godina je prošlo od posljednjeg ubojstva policajca u pokrajini Porajnje-Falačka. U načelu, takvi zločini se u Njemačkoj ne događaju tako često. Ali opasnost je sve veća. To pokazuje statistika Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) koja je objavljena u rujnu 2021. godine. U izvještaju se govori o „naglom porastu" broja pokušaja ubojstava. Ukupno 114 policajaca pobrojano je kao žrtve u 63 kaznena djela ubojstva i ubojstva iz nehata. S izuzetkom jednog slučaja ubojstva, ostalo su sve bili pokušaji ubojstva.

Značajno povećanje od dvadeset posto zabilježeno je u slučajevima opasnih i teških tjelesnih povreda. U većini slučajeva, opisanih kao nasilje, radilo se o pružanju otpora policijskim službenicima. Prema izvještaju BKA, oko 85.000 policajki i policajaca bili su tijekom 2020. Bili žrtve nasilja – od gađanja flašama, pa sve do pokušaja ubojstva. Broj žrtava porastao je za 5,9%.

Dehumanizirani državni službenici

U intervjuu za DW policajac Kristian Beara opisuje što znači biti napadnut kao policajac. Beara ima 41 godinu, od 1999. radi u policiji i redovito je na terenu. Dio njegovog svakodnevnog posla su kontrole prometa, osiguravanje nogometnih utakmica ili drugih velikih događaja, kao što su posjete šefova stranih država ili vlada Njemačkoj.

U mnogim takvim slučajevima policajci su na terenu u punoj opremi. „Kolege moraju voditi račune jedni o drugima“, kaže Beara. U slučajevima kada na njega bacaju kamenje i Molotovljeve koktele, on ima osjećaj da je za napadače „dehumanizirani državni službenik“. Agresivnosti i nepoštovanja je sve više i Beara uočava „brutalizaciju društva“.

Sam među huliganima

Prilikom osiguravanja neke nogometne utakmice, Beara je jednom bio odvojen od svojih kolega i odjednom je bio okružen huliganima, tj. nasilnim navijačima. Tukli su ga i na trenutak je razmišljao izvaditi pištolj. Međutim, uspio se izvući i pobjegao je i sad mu je drago što nije morao pucati.

Poput mnogih kolega i Beara je šokiran smrću dvoje policajaca u pokrajini Porajnje-Falačka. „To je užasna situacija za mene, situacija koju tek moram obraditi", rekao je on u telefonskom razgovoru za DW. Ali ipak je, kaže, „strastveni policajac". Za njega je taj poziv postao profesija, iako su mu se osjećaji promijenili otkako je postao otac. „Sve važnije postaje da se sigurno vratimo kući.“

Posao iz snova

O policijskom poslu kao "pozivu” govori i Markus Reuter. „Postoje sumnje u akutnoj situaciji, ali za ogromnu većinu studenata to je posao o kojem sanjaju“, kaže Reuter. On primjećuje da se čak i nakon kritičnih iskustava rijetko događa da se taj posao dovodi u pitanje.

To međutim ne znači da studentice i studenti nisu duboko pogođeni smrću kolegice i drugog ubijenog policajca, koji je imao 29 godina. Napraviti mjesta za tugu i zajednički se s njom izboriti, to je u ponedjeljak bio zadatak za Markusa Reutera kada je stigao na Policijsku akademiju.

Na Akademiji postoji jedno mjesto na kojem se odaje počast stradalim policajcima. Na sivoj, kamenoj ploči se nalaze imena stradalih, njihovi datumi rođenja i smrti. Tu su se svi okupili i odali posljednju počast minutom šutnje. Bilo je hladno, padao je snijeg. Tišina i potišteno raspoloženje.

To je raspoloženje o kojem Reuter idućih dana želi govoriti i na svojim predavanjima. Želi čuti kako se mladi policajci nose s tim smrtnim slučajevima i suočavaju s tugom. Na kraju krajeva, opasnost je sastavni dio njihovog posla.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu