Za mjestašce Neos Marmaras u turističkom području Halkidiki na sjeveru Grčke je sezona u punom jeku. Dugačka plaža je preko dana puna, uvečer se vlasnici taverna i barova raduju zbog punih stolova. Tri poluotoka na sjeveru Egejskog mora su tek nekoliko kilometara udaljeni od granice s državama Balkana. Zato je u tom grčkom ljetovalištu oduvijek bilo, pored Nijemaca, Engleza ili Francuza i mnoštvo Bugara, Srba, Albanaca – i Makedonaca. Točnije, gostiju iz sadašnje Sjeverne Makedonije.

Jer Makedoncima se smatraju i ovi Grci. Makar je postignut sporazum oko naziva države i Grčka priznaje Sjevernu Makedoniju, sporazum iz Prespe nije riješio i kulturnu napetost između ljudi s ove i one strane državne granice. Upravo tu, u grčkoj pokrajini Makedoniji su još mnogi bijesni i ne razumiju, zašto je Atena pristala bivšoj republici Jugoslavije dozvoliti korištenje naziva Sjeverna Makedonija.

Prijatelji sa Srbima, ali sa Skopjem...

„Ne želim da mi se objavljuje ime, jer nemam ničeg dobrog za reći", upozorava nas vlasnik jednog lokala s roštiljem. „Tamo, vidiš onu sliku?" pita i pokazuje na staru fotografiju na zidu muškarca u makedonskoj narodnoj nošnji. „Ja poznajem moju prošlost i mogu je dokazati činjenicama", kaže nam ugostitelj. Da mu sad dolaze ljudi iz susjedne države i hvale se da su Makedonci – to smatra uvredom.

Pritom nema ništa protiv ljudi s Balkana. Pogotovo ne protiv Srba koji čine većinu turista u Neos Marmarasu i s kojima ima odlične odnose. Ali i to je odraz povijest obje zemlje i obje dugo nisu htjele prihvatiti neku državu koja bi bila između njih. Za razliku od odnosa prema Skopju, Atenu i Beograd zato povezuje prijateljstvo koje seže sve do današnjih dana: Grčka nije priznala Kosovo, a za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji se i prečesto stavljala na stranu Srbije. Postoje dokumenti koji svjedoče kako su Grci čak sudjelovali u pokolju u Srebrenici.

Povijest čitavog tog područja je teška. Ali baš taj spor oko naziva države Sjeverne Makedonije je pogodio bolnu točku tumačenja povijesti kako je vide u tom dijelu Grčke. „Imam radnika iz Bugarske i iz Albanije. A majka jednog mog radnika čak dolazi iz Skopja", ugostitelj nam dokazuje svoju tolerantnost. Ali će on reći „Skopje": to ne znači da je ona iz tog grada, nego ti Grci tako zovu čitavu Sjevernu Makedoniju. I to je oblik otpora prema novom imenu i jasno kaže: Makedonci, to smo samo mi.

Novo ime, novi znak, nove isprave...  

Sporazum iz Prespe je trebao ublažiti napetosti između dvije zemlje. Politički, čini se da se to dogodilo. Čak i novoizabrani grčki premijer Kyriakos Mitsotakis je u predizbornoj borbi još grmio protiv tog sporazuma, ali izgleda kako ga se namjerava držati.

S druge strane granice, u Sjevernoj Makedoniji treba provesti mnogo kompliciranih promjena kako bi se ispunile odredbe sporazuma. Već nekoliko tjedana se u toj državi više ne smije službeno isticati „Sunce Makedonije" – zapravo antički simbol sunca ili zvijezde sa dvanaest krakova koju još zovu i Suncem iz Vergine, s onu stranu granice je to Sonce od Kutleš. Ali i na grčkoj strani se na nekim balkonima nacionalista viju zastave s tim žutim suncem na plavoj pozadini.

Sve promjene u Sjevernoj Makedoniji se u Grčkoj pomno promatra. Ali još uvijek ih vrijeđa kad vide automobile koje nose nacionalnu staru oznaku MK umjesto da su je promijenili u NMK. Ali to nisu jedine neugodnosti koje mogu doživjeti turisti iz te zemlje, čak i ako su već godinama tamo dolazili na ljetovanje.

Neugodnosti su počele već i prije putovanja: trebali su zatražiti nove osobne iskaznice, nove vozačke dozvole, nove registarske oznake za vozila. Jer Skopje tu misli ozbiljno, kaže nam i jedan makedonski novinar koji godinama dolazi u Neos Marmaras. Kaže da i premijer Zoran Zaev uporno ispravlja i svoje kolege ako im se omakne i koriste staro ime države. A kad će iz Grčke opet krenuti prema domovini, na grčkim cestama im valja slijediti oznake prema Skopju – bilo kamo u Sjevernoj Makedoniji vodila ta cesta. Jer naziv države za grčke cestare još ne postoji.

„Tko plaća, s njim nemam što raspravljati o politici"

Sve u svemu, u Neos Marmarasu su zaključili da im je bolje da jedni drugima ne budu na putu. „Nismo diskriminirani, ali zapravo nemamo niti nekakvog kontakta s Grcima", kaže nam jedna (Sjeverno)-Makedonka koja također već godinama dolazi na Halkidiki. Sviđaju joj se tamošnje plaže i već je bila u više mjesta u toj regiji. Ali kaže nam da je došla odmoriti se, a ne da bi se svađala oko politike.

Izgleda da tako uglavnom misli i većina tamošnjih ugostitelja. „Ne raspravljam o politici s gostima koji plaćaju svoje piće", kaže nam jedan ugostitelj bara na plaži. Niti on ne želi reći svoje ime. „Ja itekako imam svoje mišljenje, ali se ne želim svađati s bilo kim", kaže nam i vlasnik kavane u centru mjestašca. Ne želi otjerati svoje goste, bez obzira od kamo dolazili. Ali se ne usuđuje niti biti previše srdačan niti pokazati bilo kakve emocije kako ne bi došao u sukob s drugim ugostiteljima.

Stanje je napeto: u Neos Marmarasu vlada raspoloženje straha i srdžbe kad se povede rasprava o Sjevernoj Makedoniji. A nipošto nisu svi niti suzdržani: mnogi Makedonci svjedoče o sukobima, osobito sa domaćim turistima. A tu su i „male" provokacije: u jednom baru na plaži je lozinka za WLAN tog bara Macedonia is Greek.

Kome smeta suradnja?

„Takvi incidenti nisu slika većine poduzetnika u Halkidikija koji primaju goste iz Sjeverne Makedonije profesionalno i s poštovanjem, baš kao i sve druge", žuri se objasniti Grigoris Tasiou iz mjesne Turističke zajednice za DW. U ljetnoj sezoni od lipnja do rujna oko 150 tisuća turista iz Sjeverne Makedonije dolazi u područje Halkidikija. „To znači da je to za nas važno tržište."

Veze građana susjednih država već odavno nisu ograničene samo na turizam. Mnogi Makedonci studiraju u Grčkoj, trgovinska razmjena između tih zemalja cvjeta. Već davno prije sporazuma iz Prespe su mnoge velike grčke tvrtke otvorila svoja predstavništva u Sjevernoj Makedoniji i zarađuju novac. Ali u Grčkoj se o tome uopće ne govori – ili veoma nerado. Činjenica jest da obje strane imaju koristi od dobrih odnosa, ali to bi onda značilo i da naziv države onda prestane biti baš toliko važan.