Otići sa dobro plaćenog i utjecajnog mjesta u gospodarstvu i prijeći na neku političku funkciju i obrnuto: u mnogim zemljama svijeta je to uobičajena praksa. U Sjedinjenim Državama se rado koristi taj vrtuljak politike, svijeta novca i privrede. "SAD su uvijek bile društvo u kojem se naglašavalo načelo konkurencije i u kojem je uspjeh u poslu uzor", objašnjava povjesničar iz Mainza Andreas Rödder u razgovoru za DW. Uspješni poduzetnici uživaju veliki ugled i u Aziji ili nekim zemljama istočne Europe. Uspješna karijera je dokaz uspješnosti i stručnosti i često je preporuka za političku karijeru.

U Njemačkoj je to sasvim drugačije. Tu većina stanovništva odbija koncentraciju i preklapanje političke i privredne moći. Rašireno je uvjerenje da država i njeni predstavnici trebaju biti neovisni od interesa i utjecaja gospodarstva. "U uspješnom tržišnom gospodarstvu bi država morala imati ulogu neovisnog suca, a tržišna se utakmica ne bi smjela narušavati dominirajućom ulogom jednog od takmičara", smatra zastupnik Zelenih u saveznom parlamentu Bundestagu Gerhard Schick.

Bogatstvo kao problem

Takav stav Nijemaca je i povijesno utemeljen. Nakon kraja Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj je uvedena tzv. socijalna tržišna privreda. "Njemačka je zemlja koju s jedne strane karakterizira poštovanje državnih struktura, a s druge načelo socijalne države", kaže Rödder. "Tu se uspješnog poduzetnika ili bogataša ne vidi toliko kao primjer koji treba slijediti, već često prije kao problem."

To osjeća i Friedrich Merz koji želi naslijediti Angelu Merkel na položaju predsjednika vladajuće Kršćansko-demokratske unije (CDU), a po mogućnosti jednog dana želi preuzeti i njeno kancelarsko mjesto. Najprije je dugo izbjegavao pitanja novinara o osobnom imutku, a onda je nedavno priznao kako ima prihod od oko milijun eura godišnje. Ta je izjava izazvala brojne reakcije već zbog samog iznosa, ali još i više zbog toga što se Merz i sa svojim milijunima sam smješta u "viši srednji sloj". Takvo pozicioniranje mu je naravno potrebno za političku karijeru i zato jer želi ostati „čovjek iz naroda“ i kao članu CDU-a koji želi ostati pučka stranka: izborni slogan CDU je i dalje Die Mitte, niti lijevo, niti desno nego Sredina.

Zastupnik interesa svijeta novca

Merz se opravdava kako je „od roditelja“ naslijedio vrline poput marljivosti, radišnosti, discipline i pristojnost, a uz to je dodao i da bez obzira na svoje bogatstvo on zna kako žive normalni ljudi. Baš to na primjer Socijaldemokrati nisu uvjereni: predsjednica pokrajinske vlade u Mecklenburg-Vorpommernu Manuela Schwesig smatra kako već po primanjima Merz ne spada ni u kakav srednji sloj, budući da većina ljudi u zemlji živi sa manje od 2000 eura mjesečno. U Njemačkoj, smatra Schwesig je sve više ljudi koji osjećaju kako njima stalno netko uzima novac iz džepa, dok "veliki" rade što hoće.

No kada se radi o Merzu, njegov bankovni račun nije ni jedini, a ni najveći problem. To je prije svega njegova karijera lobista svijeta novca. Još 2006. dok je bio zastupnik u Parlamentu, Merz je sjedio u nadzornim i upravnim odborima različitih koncerna. Tada je čak tužbom Ustavnom sudu pokušao spriječiti zakon po kojem parlamentarni zastupnici moraju objaviti listu svojih dodatnih primanja.

Danas je ovaj 63-godišnjak, osim što je savjetnik i član nadzornih i upravnih koncerna različitih međunarodnih firmi i banaka, također i predsjednik nadzornog odbora njemačkog ogranka najvećeg svjetskog investicijskog konzorcija Blackrock. Taj konzorcij ima suvlasničke udjele u preko 17.000 firmi širom svijeta, a imovina kojom upravlja iznosi 6.440 milijardi američkih dolara. Velik dio tog bogatstva je Blackrock stekao špekulacijama baš tijekom financijske krize tako da se danas smatra jednom od najvećih „banaka u sjenci“.

Posao dobio baš zbog veza

Friedrich Merz je za Blackrock počeo raditi prije dvije godine, ali ga nisu pozvali zbog njegovog poznavanja ekonomije nego prije svega zbog njegovih političkih poznanstava i veza. Drugim riječima, on je tipični lobist.

Merz je najavio kako će se, ako bude izabran na čelo CDU-a, povući sa svojih položaja u koncernima. Ali sada se mnogi u Njemačkoj pitaju, može li se samo tako, preko noći promijeniti uloga? Dosad se kao predsjednik nadzornog odbora Blackrocka morao brinuti za interese financijera, kao političar bi se morao zalagati za interese građana. Merz je u svakom slučaju uvjeren da može: "Ja sam u svojim odlukama nezavisan i u stanju sam donositi političke odluke neovisno o poslu koji sam prije obavljao."

Prijelaz iz tvrtki u politiku i obratno u Njemačkoj naravno nije zabranjeno, ali i tu postoji određena regulativa. Od 2015. godine na snazi je zakon o tzv. prijelaznom razdoblju. Ministri i visoki državni dužnosnici moraju najmanje godinu dana pauzirati prije nego što nakon političke funkcije preuzmu neku dužnost u privredi. Za određene osjetljive situacije kad neka tvrtka ovisi ili bi imala koristi od saznanja državnog službenika se razdoblje može produžiti na 18 mjeseci, što je kritičarima još uvijek puno premalo.

Relativnu razdvojenost politike i gospodarstva povjesničar Andreas Rödder ne smatra idealnim rješenjem. "Tako se stvara politička kasta koja je uvelike odvojena od društva i drugih poslova i to nije dobro. Za reprezentativnu demokraciju to bi se moglo pretvoriti u ozbiljan problem."