Dvoje istaknutih poljskih znanstvenika koji se bave istraživanjem Holokausta, Barbara Engelking i Jan Grabovski morali bi se javno ispričati. Tako je odlučio Okružni sud u Varšavi. Prema mišljenju sudaca, dvoje povjesničara nisu priložili dovoljno dokaza u jednom odlomku u knjizi „I još je noć. Sudbine Židova u nekim okruzima u okupiranoj Poljskoj", objavljenoj 2018. godine.

Tužbu je podnijela nećakinja načelnika sela Malinovo na istoku Poljske. 81-godišnja Filomena Leščinska odlomak o njenom stricu Edvardu Malinovskom u knjizi Engelking i Grabovskog smatra „klevetničkim". Malinovski je u njemu predstavljen kao netko tko „također snosi krivnju za smrt Židova".

Leščinsku je podržala desno-nacionalna „Zaklada Reduta. Tvrđava dobrog imena", koja je postala poznata tužbama protiv njemačkih novinskih redakcija, koje su Auschwitz i druge njemačke koncentracione logore u okupiranoj Poljskoj (1939-45) pogrešno nazivali „poljskim logorima".

Sud je, dakle, presudio da se autori moraju ispričati, ali je odbio zahtjev Leščinske za odštetu u visini 100.000 zlota (22.500 eura). „To je dobra vijest", prokomentirala je presudu Barbara Engelking. „Jer, da sam morala platiti kaznu, morala bih prodati stan", kazala je profesorica na Institutu za filozofiju i sociologiju na Poljskoj akademiji nauka. Ova presuda je još nepravomoćna, Engelking je najavila žalbu.

Spasitelj Židova ili izdajnik Židova?

U knjizi od 1.600 stranica Engelking je, između ostalog, opisala sudbinu jedne mlade Židovke, koja je nakon raspuštanja geta u Drohičinu u istočnoj Poljskoj očajnički tražila sklonište. U selu Malinovo pomogao joj je seoski načelnik Edvard Malinovski, koji je posredovao da ode na prislni rad u Njemačku i na taj način joj spasio život.

U odlomku o Malinovskom Engelking međutim također piše i da je taj seoski načelnik opljačkao Esteru Siemiaticku i bio suodgovoran za smrt židova koji su se skrivali u blizini sela. Povjesničarka se tu oslanjala na izjave žrtava koje su preživjele Holokaust, koje je 1996. zabilježila izraelska Zaklada Shoa.

Pritisak na svjedoke?

Jedan poljski sud Malinovskog je po završetku rata oslobodio optužbi za kolaboraciju. Engelking u knjizi međutim tvrdi da je svjedoke koji su iznosili optužbe protiv načelnika sela zastrašivala naoružana banda i natjerala ih da povuku izjave.

Nećakinju preminulog Malinovskog privukao je upravo taj dio knjige. Tužila je oba izdavača zbog klevetanja njenog strica i zbog „nanošenja štete nacionalnom identitetu i nacionalnom ponosu": Njen ujak je bio spasitelj Židova i pomagao je progonjenima, bez da je za to uzimao novac, tvrdi Leščinska.

Cilj: zastrašivanje?

„Ovaj proces je imao za cilj dovesti u pitanje kompetentnost istraživača, financijski ih kazniti i tako odvratiti druge istraživače da se bave neugodnim temama", upozorila je Engelking prije izricanja presude. Ideja „identiteta i nacionalnog ponosa", po njenom mišljenju, vodi tome da svaki građanin Poljske može tužiti svakog tko se kritički izrazi o poljskoj naciji ili poljskoj državi.

Sud je nakon godinu dana procesa odlučio da je povrijeđeno pravo podnositeljke tužbe na sjećanje na pokojnog srodnika „davanjem netočnih informacija". Istraživači su se u opisu uloge Malinovskog oslanjali na „glasine" i pokazali „nedovoljno brige", stoji u obrazloženju presude.

Dobar znak?

Sutkinja Eva Joncik je naglasila da presuda ne može imati zastrašujuće djelovanje na znanstveno-istraživački rad. Odvjetnik optuženih povjesničara, Mihal Jablonski je nakon procesa bio optimističan. Sud nije priznao „identitet i nacionalni ponos" kao osnovna prava. To je dobar znak za slobodu znanosti i istraživačkog rada.

Istraživači, koji tematiziraju poljski antisemitizam i ulogu Poljske kao pomagača u Holokaustu već dugo su u unakrsnoj vatri kritičara poljske desnice i medija koji su joj naklonjeni. Engelking, Grabovski i mnoge njihove koleginice i kolege redovno bivaju vrijeđani kao „falsifikatori povijesti" i „narodni izdajnici", koji su u službi Njemačke.

Poljaci nisu bili samo žrtve

Činjenica je međutim da Poljaci u Drugom svjetskom ratu nisu bili samo žrtve. Nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez 1941. na istoku zemlje se dogodio pogrom Židova koji su počinili njihovi poljski susjedi, često podsticani od njemačkih jedinica. Mjesto Jedvabne poznato je u cijelom svijetu. Tamo je 1.600 Židova živo spaljeno u jednom sjeniku. Ovakvi slučajevi ne odgovaraju povijesnoj politici aktuelne nacionalno-konzervativne Vlade Poljske, koja vlastitu naciju želi vidjeti samo kao narod heroja i žrtava.

Nakon presude Engelking se zahvalila za geste solidarnosti, koje su ona i njen kolega dobili između ostalog iz Njemačke i Izraela. Istraživačica Holokausta uvjerava da u Poljskoj ima dovoljno mladih i hrabrih znanstvenika, koji se bave neugodnim temama bez obzira na pokušaje zastrašivanja. Najavila je da će se na presudu žaliti. „Nećemo dozvoliti da nas pobijede, rasprava se nastavlja"; kazala je Barbara Engelking.