Bila je to tijesna pobjeda, ali Andrzej Duda je uspio okrenuti izbore u svoju korist. On je drugi predsjednik Poljske nakon 1989. godine koji je dobio još jedan petogodišnji mandat. Njegov izazivač, gradonačelnik Varšave i liberal Rafal Trzaskowski, također je postigao zapažen uspjeh, usprkos porazu. Njegova će politička karijera sada dobiti još više zamaha: postao je novo, mlado lice liberalne Poljske, s ciljem da ujedini opoziciju i najkasnije na sljedećim parlamentarnim izborima 2023. godine još jednom izađe kao izazivač kandidatu iz vladajuće stranke PiS.
 

Mediji koji kritiziraju režim su na uzdama

Rezultat ovih izbora imat će dalekosežne posljedice.Izbor Dude omogućit će njegovoj nacionalnoj konzervativnoj stranci PiS da nastavi revoluciju konzervativaca započetu 2015. i učvrsti vlast svoje stranke. To između ostalog znači potpuno podčinjavanje pravosuđa i podrivanje sustava razdiobe vlasti. Otvorena kritika medija i poimenično spominjanje jednog novinara, što je uradila Dudina supruga Agata Duda-Kornhauser tijekom izborne večeri, daje naslutiti kuda to putovanje može voditi. Nakon transformacije javnog medijskog servisa u Poljskoj u stranačke kanale, očito je sada došao red na privatne medije kritične prema vladi. S obzirom na to da mnogi od njih imaju strane vlasnike, pravi vladar u Poljskoj, šef PiS-a Jaroslaw Kaczynski, govori o potrebi "repolnizaciji” (vraćanja medija Poljskoj). Novi sukobi s Bruxellesom su zato neizbježni.
 

Više od posinka Kaczynskog

I nakon ovih izbora, Poljska ostaje duboko podijeljena zemlja. Zapadna i sjeverna Poljska protiv južne i istočne Poljske, gradovi protiv provincija, stari protiv mladih: pukotine prolaze kroz obitelji, krugove prijatelja, općine. Nakon snažno polarizirane izborne kampanje, zapravo bi posao pobjednika izbora morao biti zakopavanje rovova. Prvom pobjedom Dude 2015. godine nade birača se nisu ispunile. Za to je postojao važan razlog: Duda, i pored nekoliko pokušaja, nije mogao izaći iz sjene svog političkog mentora Jaroslava Kaczynskog.

Kaczynski smatra da je sukob gorivo za političke procese. Kompromisi i rukovanje s protivnikom, osim ako se ne radi o političkom taktiziranju, nisu dio njegovog političkog DNK-a, jer ih smatra znakom slabosti. Sada, međutim, postoje signali koji govore u prilog neovisnijeg političkog nastupa Andrzeja Dude: on se više ne mora bojati da neće biti ponovno izabran. Jedino je pitanje je li voljan izaći iz sjene svog mentora i s neophodnom snagom karaktera obnašati dužnost predsjednika. Ili, kako bi se to reklo u njemačkom političkom žargonu, nakon izbora Andrzej Duda stoji pred novim izborima.