Milka, 12-godišnja zlostavljana djevojčica imala je svega 15 kilograma kada su je dvije volonterke iz Zagreba, Lea Lesjak i Nikolina Boro susrele u Keniji. Za nju kao HIV pozitivno dijete i drugu djecu koja su „oštećena" nije bilo mjesta u programima udruga koje pomažu siromašnima u Africi. Suočene s njenom i drugim strašnim životnim pričama i situacijama tamošnje djece, Lea i Nikolina koje su došle u Keniju pomoći i tijekom ljeta predavati u prenapučenim školama u slamovima, odlučile su pronaći novac i same pomoći njoj i drugima.

Tako je nastala udruga Krug ljubavi, koju vodi desetak mladih iz Hrvatske, a trenutno se brinu za financiranje školovanja i hranu, lijekove i druge potrebe 200-tinjak djece u slamovima Kitalea i siromašnim okolnim selima. Milka je najbolji dokaz koliko su uspješne – godinu dana kasnije, djevojčica je ozdravila od tuberkuloze i bronhitisa koje je imala i danas pohađa privatnu školu. I sa svojih 13 godina ima puno zdravijih 40 kilograma.

Drugu djevojčicu, Bentu, kćer prostitutke čiji je očuh bio u zatvoru, trebalo je hitno smjestiti u internatsku školu, jer je postojala opasnost da će je očuh seksualno zlostavljati kad izađe iz zatvora. Nju i polubrata Eliasa već je fizički zlostavljao i palio, pa Elias ima ožiljke po nogama.

Krug prijatelja postao je krug ljubavi

Kako je predsjednica udruge Lea Lesjak ispričala u razgovoru za Deutsche Welle, u to ljeto 2017. godine, suočene s problemima djece u slamovima, njezina kolegica Nikolina i ona shvatile su da u Afriku nisu došle samo predavati u školama, već da nešto moraju učiniti. Povukle su se svaka u svoju sobu i putem WhatsApp grupe među prijateljima za sat-dva pronašle svaka po desetak sponzora koji su pristali plaćati školarinu za po jedno dijete u privatnim školama, za hrvatske pojmove nevjerojatno niskih 115 do 130 kuna na mjesec.

To osim obrazovanja i školskih potrepština, djeci osigurava i dva obroka na dan, prečesto jedinih koje dobiju. Javne škole u slamovima u nevjerojatno su jadnom stanju, a u razredu na jednoga učitelja dolazi i po 200 djece, opisuju za DW Lea i njena kolegica, Maja Misirača, koja je u Keniji prvi puta bila ove godine. U školama su nerijetka silovanja učiteljica, ali i djevojčica.

„Ja sam htjela ići u Afriku još otkako sam bila mala, gledala sam nekakav dokumentarac o Etiopiji i jako me potresao i od tada sam govorila da ću ići u Etiopiju i da ću se time baviti", kazala nam je Lea Lesjak. „Tamo sam pronašla ljubav svog života, zove se Elias, prošle je godine imao 9 godina, a ove godine ima 11 jer su mu krivo rekli, ove se godine ustanovilo da je stariji. Planirala sam se zbog njega i zbog druge djece u koju sam se stvarno zaljubila preseliti tamo, međutim, on je to jako teško podnio jer je rekao da je to jako glup plan, da Afrika nije za djecu i da trebam odvesti djecu od tamo, a ne da ja dođem. Kazao mi je da on želi doći u Europu i da ne smijem biti naivna i pitao me kako ću pomoći ako se preselim, da odakle će dolaziti novac. On je jako pametan i empatičan i velikodušan", govori Lea.

Udruga koju su djevojke osnovale po povratku u Hrvatsku sada primarno radi na tome da nalazi sponzore u Hrvatskoj koji su voljni djeci u Keniji plaćati školovanje, obvezati se na godinu dana kako bi dijete tu godinu išlo u školu, što doslovce znači i da ima što jesti, kazala je za DW Maja. Trenutno ih imaju oko dvije stotine.

„Uz to nailazimo na situacije kada je djeci potrebna medicinska pomoć, onda tražimo sredstva od sponzora, za lijekove, testiranja na bolesti, ako je sponzor voljan, pokrije i to, a ako ne, onda mi iz sredstava koja nisu namjenska pokrivamo i troškove liječenja, školskih uniformi. Osim toga tu su i troškovi za knjige, radne bilježnice i ti popratni troškovi. To može sponzor sam pokriti ili mi uskačemo“, pojašnjava Maja i dodaje da na terenu surađuju s lokalnom udrugom Global Steps, koja vodi brigu o djeci na terenu.

Obnova škole i planovi za sirotište

Osim sponzorstvima koja se troše strogo namjenski za potrebe djece koju sponzori odaberu, udruga se financira i rijetkim nenamjenskim donacijama iz kojih plaća troškove prebacivanja novca u Keniju, troškove računovodstva i drugo. Ove su godine članice udruge ponovno posjetile Keniju, gdje su držale predavanja djeci, te radionice za nastavnike. Osim toga, platile su i nadgledale obnovu škole u jednom od slamova, izgradile su pet učionica, na što su utrošile oko tri tisuće dolara.

Riječ je o montažnim objektima, limenih zidova i s otvorima umjesto prozora i vrata, no barem je pod napravljen tako da se ne stvara blato kada pada kiša, objašnjavaju. Grad Kitale ima oko 200 tisuća stanovnika, no to je samo procjena jer je popis stanovništva u slamovima oko gradova teško provesti. „Kitale i selo gdje smo bili smješteni su lijepi za kenijske uvjete. Bili smo smješteni u objektu koji se sastoji od nekoliko kuća i dvorištem ograđenim zidom radi sigurnosti, vrata s lokotom i na zidovima su ili žice ili staklo.

U slamovima, u kućama gdje žive ta djeca s obiteljima, nema kanalizacije, vode, eventualno poljski WC, neki imaju struju, neki ne, ovisno o snalažljivosti. Kuće imaju zemljane podove, građene su od blatne smjese i vrlo su skromne. U njima žive i po 10-člane obitelji u dvije prostorije, odnosno imaju kut koji predstavlja kuhinju. Vodu dobivaju iz bunara koji dijele više obitelji. Sve je to jako skromno i ispod svih razina“, objašnjava Lea. Udruga je kupila i zemljište te je sada u tijeku humanitarna akcija prikupljanja sredstava za izgradnju sirotišta za seksualno zlostavljanu djecu i siročad, pod nazivom "Dom je gdje je ljubav".

Svako četvrto dijete u slamovima silovano je prije 18. godine

„Svako četvrto dijete u slamovima u Keniji silovano je prije 18. godine, a u zemlji je oko tri milijuna siročadi. Ona djeca koja ne žive na ulici, kao beskućnici, često su prisiljena ostati živjeti sa svojim zlostavljačima. Naš san je za njih 50 osigurati mjesto koje će im biti utočište, gdje će biti sigurni i imati priliku za ljepše i mirnije djetinjstvo“, stoji u pozivu na akciju.

Broj računa humanitarne akcije HR 5324 0200 6150 0066 923 (Erste banka), a i najmanja uplata će pomoći, jer je za izgradnju sirotišta potrebno svega tri tisuće dolara. Povećane troškove za sirotište, odnosno plaće odgajatelja i kuharica, osiguralo bi se od sponzora djece koja bi bila smještena tamo, no, oni nisu veliki, svega koju stotinu dolara na mjesec, dakle tek nekoliko dolara po djetetu. Svaka bi kuna stoga pomogla.