Grčku su u ovoj godini pogodile brojne katastrofe, od požara i poplava preko toplinskih valova pa sve do nestašice vode na nekim egejskim otocima. I sad se Grci bore protiv nove nedaće. Od 26. kolovoza područje oko lučkog grada Volosa i okolnih mjesta u zaljevu u središnjoj Grčkoj “preplavilo” je više od stotinu tona mrtve slatkovodne ribe – koja je u zaljev Pagasitikos stigla preko jedne manje rijeke koja se u more ulijeva u blizini voloske luke. Lokalne vlasti su proglasile izvanredno stanje – do kraja rujna. Trenutno se u lučkom gradu punom parom radi na uklanjanju mrtve ribe.

A riba potječe iz jezera Karla, koje se nalazi oko 20 kilometara sjevernije od Volosa, to je jedno od najvećih grčkih jezera. Karla je 1962. u potpunosti isušena, kako bi se povećalo raspoloživu poljoprivrednu površinu u regiji. Od 2010. do 2018. jezero je jednim dijelom renaturirano. A nakon velikih poplava zbog orkanskog nevremena Daniel u rujnu 2023., u roku od samo nekoliko dana vodena površina se naglo povećala do površine koju je jezero izvorno imalo – oko 180 kvadratnih kilometara. U mjesecima koji su uslijedili ribe su u jezeru Karla pronašle toliko mnogo hrane da su se počele ubrzano razmnožavati.

I onda je stiglo ljeto. Najtoplije ljeto otkako se u Grčkoj mjeri temperatura. Mjesecima nije pala ni kap kiše. Razina vode u jezeru Karla je zbog toga brzo počela opadati, ribe su se masovno počele doslovno gušiti. Prvi izvještaji, koji su tvrdili da je do pomora ribe došlo prilikom kontakta s morskom vodom, odnosno zbog velike razlike u udjelu soli u vodi, pokazali su se pogrešnima – ribe su bile mrtve u trenutku kada su završile u moru.

Prekasna reakcija vlasti

Radi se o najvećem, ali ne i prvom pomoru ribe u regiji Volos. Vlasti su zapravo morale nadzirati razvoj situacije u jezeru Karla. Moglo se na vrijeme razapeti mreže u rijeci Xirios kako bi se zaustavilo uginule ribe, odnosno na vrijeme ih uklonilo iz vode. Umjesto toga su ribe završile u moru.

U međuvremenu je u luci Volos, odnosno na okolnim plažama, prikupljeno više od stotinu tona uginule ribe. Uz pomoć bagera i ribarskih brodica vlasti sada rade na uklanjanju mrtve ribe. Plan je da se one prebace u jedno specijalno postrojenje u susjednom gradu Larissi, gdje bi ih se spalilo.

Težak udarac za lokalnu privredu

Fotografije uginule ribe su obišle svijet. Smrad uzduž promenade u Volosu je neizdrživ, i za lokalne žitelje ali i za turiste. Mnogi su napustili ovo mjesto na samom početku katastrofe. Težak udarac za lokalnu privredu, koja znatno ovisi o prihodima od turizma. U teškoj situaciji su hotelijeri u regiji, a katastrofalno stanje je za riblje restorane koji nude lokalne specijalitete na malim tanjurićima, čuvene voloske tsipouradike. Doduše, po navodima Ministarstva zdravstva, nema opasnosti za zdravlje ljudi. Ali gostiju svejedno nema.

Po navodima lokalne trgovinske komore, promet u dućanima na gradskoj promenadi je proteklih dana pao za oko 80 %. „To je nevjerojatna ekološka i ekonomska katastrofa“, kaže jedan predstavnik komore.

Vlada u Ateni je za iduće dane najavila cijeli niz mjera kojima želi pomoći pogođenim tvrtkama. Ali to je uobičajena reakcija grčkih vlasti na svaku katastrofu – umjesto da se radi na prevenciji, dijele se novčane odštete. A one su često jako male.

Tko je kriv?

Potraga za odgovornima za katastrofu je već počela, i prije nego što se uklonilo uginulu ribu. Gradonačelnik Volosa Achilleas Beos predbacio je guverneru regije Tesalije u središnjoj Grčkoj, ali i Lučkoj upravi Volosa i nadležnim ministarstvima, da nisu napravili ono što su trebali. „Niste učinili ono što je bilo očito, naime da se postave mreže“, kazao je. Vrhovni sud Grčke je dao nalog da se hitno provede istraga o okolnostima katastrofe. Mora se razjasniti tko je kazneno-pravno odgovoran za situaciju, smatra sud. Pritom se ne radi samo o proteklim danima, već o svim mogućim propustima proteklih mjeseci.

Vlasti osim toga čekaju i na rezultate analize čije je provođenje naložilo Državno odvjetništvo. Cilj je saznati jesu li ribe uginule zbog gušenja ili možda zbog bezobzirnog korištenja gnojiva i pesticida u regiji oko jezera Karla. U tom slučaju bi efekti pomora ribe na floru i faunu relativno izolirane uvale Pagasitikos bili još gori.

Uvijek iste greške...

Do 1962. je jezero Karla bilo drugo najveće vlažno područje u Grčkoj. Zbog nužnosti generiranja novog poljoprivrednog zemljišta država se odlučila za isušivanje jezera. Taj proces je potrajao oko godinu i pol. Radilo se o jednom od najvažnijih projekata u razvoju grčkog agrara, tako se dobilo 80.000 hektara nove obradive površine. No, već ubrzo nakon isušivanja regiju je pogodila velika ekološka katastrofa. Razina podzemne vode je znatno opala, povećala se stopa zagađenja u uvali Pagasitikos, a u uvali se pojavio fitoplankton, more je počelo “cvjetati”.

S obzirom na tadašnju ekološku katastrofu, ali i na onu koja se upravo događa, Antonis Kokkinakis, professor poljoprivrede i šumarstva na Aristotelovom sveučilištu u Solunu, napisao je na Facebooku da grčka država ne uči na vlastitim greškama: “Priroda nam se obraća, ali mi ne slušamo ili ne želimo čuti.”