"Moderne" ovisnosti šire se Europom. Sve više je građana koji ne mogu izdržati bez televizora, automata u salonima igara na sreću, a ima i onih koji su stalno u potrazi za jeftinim proizvodima na internetu ili u robnoj kući. Simptomi tih ovisnika slični su simptomima alkoholičara ili drogeraša. Kada "droga" više nije dohvatu ruke, ovisnik postaje nervozan, gubi kontrolu nad sobom i dao bi sve da zadovolji svoju ovisnost što je prije moguće. Samo u Njemačkoj oko 250.000 ljudi je ovisno o igrama na sreću, a čak oko pola milijuna građana "zaraženo" je virusom kupovine: oni su konstantno u shoppingu. Odnedavno stručnjaci upozoravaju na posljedice širenja jedne "moderne" ovisnosti - ovisnosti o internetu. Oni procjenjuju da je oko pola milijuna Nijemaca ovisno o surfanju po "mreži".

"Paralelni" i "stvarni" svijet Herbert W. je imao dobar dan. Najprije je kupio album svog omiljenog banda, onda je s prijateljima popričao o problemima na poslu i na koncu je pobijedio u tri partije pokera. Jedini problem u cijeloj priči: Herbert je poker igrao na internetu. Herbert je internetski ovisnik. U njegovom se životu sve vrti oko umjetne stvarnosti na webu: “Kad sam gotov s poslom ja uglavnom brzo odlazim kući i idem na internet, tamo provedem šest-sedam sati i naravno da sam sljedeće jutro umoran i da se jedva uspijem odvući na posao. I tako provodim dan za danom." Prije pola godine Herberta je napustila njegova supruga. Utjehu je pokušao naći na internetu. Otkako je postao ovisnik, on stalno prekasno dolazi na posao, ne angažira se na radnom mjestu i ne komunicira s kolegama. Umoran je, loše raspoložen i odsutan. Werner Hübner iz Društva za znanstvenu psihoterapiju razgovorom kaže kako su to tipični simptomi osobe koja je ovisna o internetu: “Doista je tako da se svi znaci koji obično prate neku ovisnost mogu pronaći i u slučaju tog medija. To znači da i u slučaju interneta postoji tipični problem da ovisnisnici jednostavno ne mogu prestati. Čim se probude oni razmišljaju o tome kad će konačno sjesti za računalo. Kompjutori su za njih prijatelji, socijalni kontakt i to je ono čemu se ovisnici raduju. Nastaje jedan "paralelni" svijet koji zauzima sve više prostora "stvarnog" svijeta u kojem žive ovisne osobe."

Sve je počelo u New Yorku s jednom šalom... Ovisnost o internetu je kao tema u javnosti prisutna od sredine 90-ih godina. Tada je sve počelo s jednom anegdotom. Jedan psihijatar iz New Yorka je više u šali nego u zbilji spomenuo ovisnost o internetu kao moguće oboljenje. Kasnije je ugledni New York Times o toj temi ozbiljno izvještavao, a onda se o njoj počelo debatirati i u stručnim krugovima. Internetski ovisnici ekscesivno šalju e-mailove, surfaju i provode vrijeme na chetu. Ako nisu na mreži, stalno imaju osjećaj da propuštaju nešto važno, nemirni su, nervozni, loše raspoloženi. Širenju ovisnosti o internetu doprinijelo je uvođenje flatrate-a. Korištenje interneta tako je postalo relativno jeftino. Stručnjaci kažu da ovisnici o internetu tjedno provode preko 30 sati svoga slobodnog vremena na webu, oni gube kontrolu nad svojim ponašanjem i mogućim negativnim socijalnim posljedicama boravka na intenetu. Werner Hübner: “Oni imaju prijatelje na mreži, čak i dobre prijatelje s kojima komuniciraju i neke stvari koje im možda inače nikada ne bi rekli u stvarnom životu. Na internetu se može slušati glazbu, gledati filmove, njegovati seksualne kontakte...znači sve ono što je moguće i u pravom životu. Radi se o jednoj predivnoj predodžbi: dovoljno je koristiti miš kompjutora i cijeli svijet mi je na raspolaganju."

Mladi su najugroženija skupina Razlozi za "bijeg" ljudi iz stvarnog života na internet su višeslojni i slični su razlozima koje poznajemo iz konteksta nekih drugih ovisnosti: samoća, obiteljski problemi, stres u školi, nezaposlenost. Psiholog Werner Hübner kaže kako su najugroženiji mladi ljudi: “Oni više nisu ni djeca, a još nisu odrasli ljudi. U pravilu još nisu spremni za pravi život. I odjednom im se nude mogućnosti jednog medija, koji im pruža puno šansi. Preko interneta se mogu koristiti razne baze podataka u cijelom svijetu, brzo se može doći do potrebnih informacija, može se nabaviti i glazba koja je tek objavljena...poetski rečeno: mladi osvajaju kraljevstva i sami postaju junaci." Izlaz iz ovisnosti o internetu nije jednostavan, računala su neizostavni dio naše svakodnevice. Preko interneta se obavljaju bankarski poslovi, kupuju se karte za vlak, ispunjavaju formulari. Ovisnost se ipak može savladati, i to disciplinom i poštivanjem strogih pravila ponašanja. Ako ovisnik ne može sam savladati svoj problem, može se obratiti psiholozima ili grupama u kojima se pogođenima nudi pomoć. Prvi korak na putu ozdravljenja ovisnik mora napraviti sam: mora si priznati da je bolestan. Herbert s početka ove priče nažalost još nije stigao do tog koraka: "Meni internet pričinjava zadovoljstvo, ja sam samo ponekad umoram. Ja nisam bolestan."