Politička scena u Turskoj doživjela je značajnu promjenu otkako je konzervativna Stranka pravde i razvoja (AKP) predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana doživjela povijesni poraz na lokalnim izborima. Republikanska narodna stranka (CHP), kao stranka lijevog centra, proslavila je značajnu pobjedu, koja je odjeknula cijelom zemljom i to u 21 manjoj općini i u 14 velikih gradova, uključujući ključne centre poput Istanbula, Ankare i Izmira. Pobjeda je probudila i nade oporbe, koja je bila duboko razočarana Erdoganovim trijumfom na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima. Vođa CHP-a  Özgur Özel je u svom pobjedničkom govoru rekao da su zahvaljujući ovoj pobjedi "mladi ljudi, koji su u mislima već spakirali svoje kofere, ipak odlučili sačekati sljedeće izbore."

Özelovo priznanje mladim ljudima tijekom govora u Ankari, održanim pred masom entuzijasta, nije bilo bez razloga. Turska je nedavno doživjela najveći val odljeva mozgova u svojoj modernoj povijesti, pri čemu su mladi ljudi, razočarani 22-godišnjom vladavinom konzervativaca, odlučili preseliti u zemlje u kojima očekuju veću ekonomsku i političku stabilnost. Ali, može li ova pobjeda, nakon toliko godina, biti tračak nade za te mlade ljude i navesti ih da se vrate kući?

Turski iseljenici u Europi između nade i stvarnosti

Özgecan Özeren, 35-godišnjakinja koja se prije tri godine preselila u Njemačku- jednu od najpopularnijih destinacija za turske iseljenike - smatra da su rezultati izbora ohrabrujući, ali da to nije dovoljno. Özeren, koja radi kao marketinška menadžerica za jednu njemačku kompaniju, objašnjava da se preselila u Njemačku s nadom da će imati bolji životni standard, ostvariti bolju ravnotežu između posla i privatnog života, smanjiti stres i brige o budućnosti. Kaže da su nedavni izbori bili nešto što je priželjkivala posljednje 22 godine. "Usprkos mom preseljenju u Njemačku, uvijek se brinem za svoje najmilije, koji i dalje žive u Turskoj, s obzirom na sve izazove i okolnosti koji tamo vladaju. Stoga je osjećaj olakšanja i nade, koji sam nakon ovih izbora osjetila za svoju zemlju, bio ogroman". Ipak, dodala je Özeren, izbori nisu značajno promijenili njezine srednjoročne planove, koji se odnose i na potencijalni povratak u domovinu. "Trebat će vremena da se reducira taj utjecaj u zemlji, ostvaren u posljednje 22 godine."

Esra Ogun, specijalistkinja za tehnologiju u istraživačko-razvojnom odjelu jedne multinacionalne kompanije u Frankfurtu, slično razmišlja. 35-godišnjakinja, koja živi u Njemačkoj od 2014. godine, s razočaranjem govori o svojim izbornim iskustvima i u zemlji u kojoj sada živi. Kaže da su proslave među njemačkim Turcima nakon Erdoganovih pobjeda bile više razočaravajuće nego one u Turskoj. "Slavlje do ponoći, uz trube nakon svakih izbora i ovacije kojima smo morali svjedočiti ispred turskog konzulata tijekom glasanja, doprinijele su da naše nade za povratak u Tursku polako izblijede..." Iako su nedavni izbori probudili tračak nade, Ogun kaže da joj radna atmosfera u Njemačkoj više odgovara i da nema planove vratiti se u Tursku do mirovine.

Rast broja članova turske dijaspore u Njemačkoj u posljednjih nekoliko godina i atmosfera solidarnosti su drugi važan faktor, koji veže Ogun za zemlju u kojoj sada živi. Kada je prvi put stigla u Frankfurt imala je samo jednog turskog prijatelja, ali sada je okružena desetinama ljudi iz Turske različitih profesija. Opisujući svoj krug kao "ljude koji žele miran život bez represije", dodala je: "Njemačka kao da je odjednom za nas postala nova Turska."

Onur Keskin, inženjer za testiranje sigurnosti proizvoda koji radi u Velikoj Britaniji, zauzeo je primjetno neutralan stav u vezi s nedavnim ishodom izbora u Turskoj, signalizirajući da želi ostati u inozemstvu na neodređeno vrijeme. Sažeo je svoje razloge za preseljenje. To su "nedovoljno vrjednovanje rada u poslovnom životu u Turskoj, neravnoteža i stres u svakodnevnom životu, nepravda, socijalna i ekonomska nesigurnost i neizvjesna budućnost", dodavši: "Iako se turska vlada često identificira kao izvor tih problema, ne vjerujem da će gubitak moći trenutne vladajuće garniture biti rješenje", rekao je Keskin. "Ovdje je opći problem što su ljudi izgubili osjećaj za pravdu. Kada odlučuju je li nešto ispravno ili ne i formiraju mišljenje, gledaju na to tko je subjekt događaja umjesto na sam događaj. Netolerancija se odražava svugdje, od ponašanja djece prema drugoj djeci do prometa, od ulice do radnog okruženja", kaže Onur Keskin.

Glas otpora usred političkih izazova

Za mnoge turske iseljenike, koji su nedavno preselili na zapad Europe, povratak kući je, barem teoretski, još uvijek moguć. Međutim, za oporbenjake poput tursko-armenskog novinara Hayka Bagdata, perspektiva povratka nosi znatno veće izazove. Trebat će mnogo više od pobjede na izborima da Bagdat riskira povratak u Tursku. Zbog vrijeđanja predsjednika Erdogana, njega čeka desetogodišnja zatvorska kazna u zemlji koju je napustio. Bagdat je demantirao optužbe, koje se temelje na nekim njegovim postovima na društvenim mrežama i kolumnama.

Kada je upitan o posljednjim izborima, Bagdat je rekao da je izgubio nadu za Tursku kada je riječ o priznanju genocida nad Armencima, kao i pitanju sigurnosti i položaja manjina. "Ako me pitate kao Armenca, nema mnogo razloga za uzbuđenje", kaže on. A onda nešto snažnijim glasom dodaje: „Ali naravno da nisam samo Armenac. Ja dijelim radosti milijuna ljudi u Turskoj: tu su djeca, naši prijatelji u zatvoru, naše kolege, žene, Kurdi..."

Bagdat, koji se usred rastućeg pritiska i prijetnji preselio iz Turske u Berlin 2017. godine, iskusio je solidarnost u sve većoj zajednici oporbenoj umjetnika, intelektualaca i novinara, koji sada žive u njemačkoj prijestolnici. Među njima su oni koji su gajili nade u promjenu vlasti sa svakim novim izbornim ciklusom. Na prethodnim izborima u Turskoj, Bagdat je čak šaljivo kritizirao one koji su prerano spakirali svoje kofere. Ovaj put, priznao je jasnu promjenu svoje perspektive i stava. "Ovog puta više se ne sprdamo s nadom", rekao je. "Još uvijek je rano za pakiranje kofera i povratak, ali svi mi dijelimo kolektivni osjećaj nade. Nije to naivni i sanjivi osjećaj potaknut nostalgijom, već osjećaj prožet hrabrošću. Svjesni smo da predstoji teško razdoblje puno izazova, ali smo motivirani da se opremimo, pripremimo strategiju i djelujemo u skladu s tim."