Said Akbar je Afganistan napustio prije dvije godine. Trenutno se nalazi u Beogradu i 35 puta je pokušao preći srbijansku granicu. U Srbiju je preko Turske i Bugarske došao prije 18 mjeseci. Od tada, zajedno s prijateljima, pokušava preći granicu na sjeveru Srbije i nastaviti put u zapadnu Evropu. „Danas sam došao iz Mađarske. Jučer sam deportiran i u dva sata poslije pola noći sam vraćen u Beograd", kaže Said.

Sara Ristić, koja za Centar za zaštitu, edukaciju i osnaživanje izbjeglica „Info Park" radi kao psihijatar, kaže da krijumčari u noći dolaze do glavne autobusne stanice u Beogradu. Cijene su visoke. Krijumčari za transport kopnenim putem do Italije traže 1.800 eura. Sara Ristić kaže da ovaj centar dugo vremena bilježi izbjeglice koje dolaze u Srbiju.

„U kolovozu smo zabilježili najveći broj novopridošlih izbjeglica u toku ove godine. Prije svega se radi o iračko-kurdskim obiteljima koje su u Beograd stigle preko Bugarske. U toku prethodnih nekoliko mjeseci su preko Makedonije u Srbiju uglavnom dolazili samo muškarci iz Afganistana i Pakistana", kaže Ristić.

Ako ne može morskim, onda može kopnenim putem

Ona smatra da je broj novopridošlih izbjeglica u Srbiju porastao zbog zatvaranja rute preko Sredozemlja. Naime, otkako je izbjeglicama otežano da preko Sredozemnog mora dođu do Sicilije, veliki broj izbjeglica ponovo pokušava preko „Balkanske rute" stići do zapadne Europe.

„Rumunjska više nije omiljena za izbjeglice jer do zapadne Evrope ponovo moraju preko Mađarske. Mađarska je za njih veliki problem. Zbog toga mnogi pokušavaju preko Hrvatske jer je tako najbrže. Međutim, oni koju su pokušali preko Rumunjske su zadržani. Nekoliko mjeseci nitko nije mogao nastaviti put prema zapadnoj Europi.  Nakon toga je vjerojatno granična sigurnost oslabila i mnogi su došli ovamo", kaže Sara Ristić.

Savjet prijateljima: ne dolazite ovamo

Rumunjska pogranična služba je pooštrila kontrole i ponovo sa svoje granice vraća i izbjegličke obitelji. „Info Point" smatra da zbog toga aktualni trend nije dugotrajan. Sara Ristić kaže da srbijanski humanitarci uvijek pitaju izbjeglice kamo namjeravaju otići: „Malo je onih koji kažu da žele u Njemačku ili Austriju jer su čuli za prisilni povratak. Većina naših izbjeglica su muškarci iz Afganistana i Pakistana. Informacije o prisilnom povratku dobivaju od rođaka koji su već u Njemačkoj ili Austriji. Zbog toga pokušavaju otići u neku drugu zemlju".

Kada preko telefona razgovara s majkom Said joj laže da mu je dobro i da živi u lijepom i dobro održavanom izbjegličkom centru. Sasvim drugačije razgovara s prijateljima koji su još uvijek u Afganistanu i koji ga pitaju za savjet.

„Molim vas nemojte dolaziti u Europu. Nije onako kako je meni rečeno da je Europa dobra, da se u njoj može raditi i da se za mjesec dana može obogatiti. Već godinu i pol živim u Srbiji. Svakom kažem: ne dolazi ovamo. Nakon toga čujem kako kažu da se s njima šalim. Onda me pitaju: pa zašto si ti otišao? Na takvo pitanje odgovaram: napravio sam veliku grešku", kaže Said Akbar.