Na ulazu u Mostarski teatar mladih (MTM), Faris Količić u staklenku ubacuje novac od svog džeparca. On ima 17 godina i član je glumačke družine ove nadaleko poznate mostarske kazališne institucije. Teglica s novcem nije kazališni rekvizit. Novac je dobrovoljan prilog i umjesto naplaćivanja ulaznica, on je namijenjen spašavanju ovog teatra koji djeluje više od 45 godina. I koji je pronio ime Mostara diljem svijeta.

"Ovdje sam došao vrlo rano, prije sedam godina. Tu sam našao prijatelje, ovo je mjesto gdje se ljudi spajaju kroz kazalište i to me ispunjava. Ako nestane MTM-a, to će značiti i nestanak ideje koju su živjele generacije Mostara kroz kazališne predstave, rušeći društvene norme podjela u podijeljenom društvu", kaže ovaj mladi Mostarac za Deutsche Welle.

Nada se da će MTM preživjeti i ovu tešku životnu epizodu kojih nije bilo malo kroz tijekom 45 godina postojanja.

Ipak, kako sada stvari stoje, 61. izvedba predstave "Presuda - tiha likvidacija", redatelja i osnivača MTM-a daleke 1974. godine, Seada Đulića bi mogla biti i posljednja predstava na kazališnim daskama Memorijalne scene 2532 u Mostaru, kulturne institucije koja se jedina samostalno financira.

Život MTM-a u 50 kutija cipela

U zidu od 50 kutija cipela, 50 je životnih priča i MTM-a i samog redatelja. Gledatelj, ukoliko želi čuti neku od njih, pozivaju na "kopanje po životu" izborom broja neke od kutija. Nakon otvaranja kutije počinje teći spontana priča, slična prisnim razgovorima i životnim pričama dva stara prijatelja koji se nakon dugo vremena sretnu na kavi u Mostaru. To su emotivne, istinite, priče Mostarskog teatra mladih, pune emocija i detalja, s vrlo čvrstom, dramaturškom strukturom početka, vrhunca i kraja.

"Nadam se da ovo nije kraj. Mi smo postali "incident' jer pričamo o Mostaru, građanima Mostara, Bosni i Hercegovini... Nacija nam nije profesija i zato smo dobili 'recept za likvidaciju'. Zamislite, u vrijeme dok je MTM bio javna institucija, uvršten je u bošnjačku kulturnu instituciju samo zato jer nam je adresa bila u tom dijelu grada kojeg smatraju bošnjačkim te tako i određivali uprave. Ali mi smo 'mostarski' i vjerujem da su to zadnji trzaji primitivizma", kaže direktor MTM-a Sead Đulić za DW.

'Naša' i 'vaša' kultura

On objašnjava kako u gradu Mostaru, u čijem istočnom i zapadnom dijelu postoje i kazališta i pozorišta te tako i prešutna podjela kulturnih institucija na "naše i vaše", očito  nema mjesta za Mostarski teatar mladih: "Duga, 45-godišnja tradicija postojanja i tisuće mladih koji su prošli kroz teatar i sad su zvijezde svjetskih scena, brojna gostovanja od Singapura, Hong Konga, Egipta, Jordana Izraela do SAD, Kolumbije i brojnih europskih zemalja, gdje je MTM prenosio pozitivnu priču iz Mostara, nije bila dovoljna da se MTM uvrsti niti u jedan strateški dokument za razvoj kulture. I to u gradu koji se kandidirao za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine", sažima redatelj i direktor MTM-a.

Ako i nema podrške vlade, stižu poruke podrške kolega iz cijelog svijeta, među njima i od Hrvatskog centra za dramski odgoj iz RH. U publici na predstavi u Mostaru bila je i Helena Korošac, kazališna pedagoginja s ljubljanskog Pedagoškog fakulteta. Ona je sa svojim prijateljima na putu prema Crnoj Gori, ali kada je čula o problemu MTM-a, na putu su zastali u Mostaru.

„Ima li itko da se barem stidi?"

"Rad Seada Đulića i MTM-a oduševljava diljem Europe i bivšim zemljama Jugoslavije. On spaja ljude, gradi mostove, otvara srca mladih ljudi i daje im mogućnost da se izraze, progovore. To ne može nitko nego kazalište i zato me je još više iznenadio njihov nezavidan položaj. Kada sam vidjela da u kulturnom planu Mostara nema MTM-a, pitam se koja je to poruka mladima? To bi trebala biti prilika za njihov razvoj i rast, prilika postati ljudima, razvijati zajednicu, komunicirati. To je ono čemu se u Sloveniji posvećuje velika pozornost", smatra Helena Korošac. Naravno da je i sama u staklenku na ulazu ostavila svoj mali prilog za nastavak života MTM-a.

Kroz mostarski teatar mladih prošli su naraštaji mladih. Neki od njih su danas 'obični ljudi', liječnici, političari, profesori... Neki su pak postali poznata imena kazališnih dasaka kao što su Tea Alagić, Ena Laković, Dragan Despot, Marijo Drmać, Belma Lizde, Robert Pehar, Vedran Vilogorac, Velimir Pšeničnik Njirić, Nebojša Kundačina, Silvana Vučić, Maja Zećo...

Za kraj, možda je najbolje citirati apel profesora Sveučilišta u Mostaru prof.dr.sc. Mile Lasića nakon vijesti o gašenju ove kultne kulturne institucije: "Ima li itko u Mostaru da se barem stidi zbog gorke sudbine MTM-a?".