„Naš jezik je srpski. Pošto u našim čitankama nemamo Ś i Ź, ja mislim da moja djeca ne trebaju učiti ta slova“, kaže nam Matija Milačić dok sa kćeri Nađom lista crnogorski udžbenik. Milačić je novinar i predsjednik udruženja „Ćirilica“ u Podgorici i smatra da se crnogorski jezik nasilno odvaja od srpskog.

„Neki nastavnici čak kažu da moraju da pretrče ta dva slova. Jer i profesori su svjesni da nemamo mnogo primjera gdje se koriste“, dodaje Milačić. „Ovdje imamo primer za slovo Ź“, kaže, pokazujući knjigu gdje piše riječ „Źenica“.

Kako kaže mala Nađa? „Zjenica“, odgovara dijete. „Svi kažu zjenica“, dodaje njen otac.

Sasvim drukčiju priču pripovijeda Novica Vujović, suradnik na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. „Pitanje fonema Ś i Ź problematizira se iz nekih politikantskih razloga ili nepoznavanja literature i stanja na terenu. Ti fonemi su opća crnogorska karakteristika – kako u Baru, Herceg Novom ili Tivtu, tako od Pljevalja do Plava, Gusinja ili Berana."

Novinar Samir Kajošević nam kaže da ni tisak ne koristi nova slova. „Imali ste razdoblje tijekom referenduma o nezavisnosti, vrijeme potrebe da se naglasi to novo crnogorstvo“, kaže on. „To je politička potreba da se ima nešto svoje, konkretno ta nova slova, da bismo se razlikovali od onoga gdje smo bili do jučer. To je više politički nego realan problem.“

Pogledajte novi video iz serije „Da li se razum(ij)emo?“