Simon Kuzhini, predsjednik Saveza Albanaca svijeta, sa svojim suradnicima već duže vrijeme se bavi suzbijanjem krvne osvete koja se još zadržala kod njegovih sunarodnjaka. Pomirio je na desetke obitelji, ali je, kaže, to malo. Veliki broj albanskih obitelji i danas živi u kućnom pritvoru i prijeti im opasnost da netko od njihovih članova bude ubijen. „Negdje 450 ili 500 familija ih ima u Albaniji, ovdje na Kosovu negdje od 130 do 140. Očekujem da ćemo ovih dana pomiriti jedno 10 familija, a počet ćemo da radimo i s drugima, koji se pripremaju za krvnu osvetu. Ja mislim da će to stati“, optimist je Kuzhini.

Potrebno četiri milijuna potpisa

U tom cilju, kaže Kuzhini, stvoren je opsežan plan: održavat će se simpoziji i okrugli stolovi kojima će prisustvovati stručnjaci i dobri poznavaoci te pojave. Da bi se krvna osveta suzbila u korijenu potrebna je potpuna dokumentacija, smatra taj Prizrenac: „Trebalo bi da se svi Albanci samovoljno i svjesno potpišu i da skupimo tri do četiri milijuna potpisa. Kad se skupi četiri milijuna potpisa, onda ćemo zahtijevati od Ministarstava pravosuđa (Albanije i Kosova) da donesu rigorozan zakon. Bez njega nećemo uspjeti. Taj zakon će nam sigurno pomoći da se jednom zauvijek to riješi u našem društvu.“

Kuzhini smatra da će se potpisivanjem peticije u biti „dati besa“ (položiti prisega), a time bi se, kaže, osim krvne osvete, počelo i s rješavanjem teškog socijalnog stanja mnogih Albanaca.

Sociolozi, poput sveučilišnog profesora Ismaila Hasanija, pozdravljaju bilo kakvu inicijativu za suzbijanje krvne osvete. Ipak, Hasani smatra da bi spomenuti način bio kontraproduktivan.

Pooštravanje zakona - kontraproduktivno

„Sjećamo se da se taj proces na Kosovu 90-ih godina odvijao po drugoj metodologiji, a bilo je i rezultata. Međusobno pomirenje Albanaca vezano za krvnu osvetu je tada išlo lakše zbog toga što je socijalna kohezija na Kosovu bila veća, vezano za represivni režim Miloševića. Sada je situacija sasvim drugačija i mislim da se situacija ne može poboljšati tim spektakularnim mjerama u smislu vršenja pritiska na vlade obiju država“, kaže Hasani.

Za Kosovo i Albaniju su demokratizacija društva i hvatanje priključka na putu ka Europskoj uniji prioriteti. Pooštravanje zakona bi stoga, kaže Hasani, bilo kontraproduktivno. „To, uostalom, službeni Bruxelles nikada ne bi prihvatio.“ Zato, izlaz iz ovakve situacije, po profesoru Hasaniju, leži u većem angažiranju socijalnih radnika, sociologa, antropologa, ljudi koji poznaju kulturu te sredine, ljudi koji poznaju vrijednosti religije, koji poznaju vrijednosti svakodnevnog, etičkog koda Albanaca. „Te ljude treba slati kao emisare, da sudjeluju u svakodnevnim razgovorima i uvjeravaju ljude da to treba spriječiti. I, konačno, obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje…“

Prema „kanonu Leke Dukagjinija“, ako muškarac iz jedne obitelji ubije drugog, obitelj žrtve mora odgovoriti na isti način. Obitelj ubojice je sigurna jedino u svom domu jer ubojstvo suparnika u njegovoj kući donosi sramotu.