Mnogi stručnjaci smatraju da se o toj bolesti još nedovoljno zna ili da ljudi nisu o njoj pravilno informirani, ali da je problem i u pogrešno shvaćenoj komunikaciji.

Brojni posteri velikim slovima objavljuju: „Aids ubija. Aids je strašan“. No, kada se bolest predstavi kao monstrum, nije više moguće racionalno, preventivno ophođenje s njom, tvrde brojni stručnjaci za razvoj. Mnogi ljudi, zastrašeni, bježe od teme, a ograđivanje od onih koji su već zaraženi, raste. To je i iskustvo Sue Goldstein, liječnice i suradnice Soul cityja, velikog programa za zdravstvene kampanje u Južnoafričkoj Republici. Ona poznaje brojne primjere za dobronamjernu, ali na kraju pogrešno shvaćenu i zbog toga štetnu komunikaciju, kad se radi o Aidsu i njezinoj preventivi: „Nedavno su ljudi koji u načelu dobro rade svoj posao pokrenuli kampanju. Slogan je glasio: Virus side voli kožu na koži. Slogan očito nije testiran na publici, jer su mnogi shvatili da se Aids prenosi dodirom.
Inicijativa „Soul city" želi djelovati na bolji način. Ona se godinama zalaže za dijalog. Razvija programe za radio i televiziju, pa i TV-sapunice, drame, kazališne komade na temu Aidsa, zajedno s pogođenima. Prije nego što se nešto emitira, ljudi iz različitih projekata dobiju sinopsis i mogu dati svoju procjenu. Pri tome, kako smatra direktor inicijative „Soul city“, Garth Japhet, komunikaciju u cilju razvoja kampanje ne treba shvatiti kao nešto strano, već kao dijalog i interaktivni proces s ljudima koji su zaraženi HIV-om i njihovom okolinom.