Leyla Seker (65) živi sama u šatoru, isto kao i tisuće njezinih sugrađana u najjužnijoj turskoj pokrajini Hatay. Šator stoji na livadi pored mjesta gdje joj je nekada bila kuća, a sada su ruševine.

Ova žena je u razornom potresu prije pola godine izgubila majku i sestru. „Ali nisu samo one stradale. Moj bratić je izbrisan s lica zemlje sa cijelom 15-članom obitelji“, priča Seker.

Prošlo je točno šest mjeseci otkako je potres uništio jugoistok Turske i sjever Sirije. Samo u Turskoj je poginulo oko šezdeset tisuća ljudi, dvostruko više je ozlijeđeno.

U Hatayu su stradale brojne povijesne građevine, kao što su bivši parlament i 1.500 godina stara džamija. „Ovo više nije Hatay nego svijet duhova", kaže Seker kroz suze.

Opasnost od zaraze

Kuće nisu obnovljene, namirnice se dijele na terenu, jer u blizini nema trgovine. Ni vodovod ne funkcionira. „Šest mjeseci bez kapi vode. Neki imaju bunare, ali mi nemamo ništa. Ničega ovdje nema, osim bakterija i muha“, priča ova žena.

Gradska liječnička komora u Antakyji, glavnom gradu pokrajine, objavila je da trenutno samo deset posto ljudi ima tekuću vodu. Liječnici upozoravaju da manjak higijene vodi teškim oboljenjima, moguće i izbijanju zaraza.

Urbanistička komora Hataya navodi da je 600.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom – to je više od trećine stanovnika. Mnogi su napustili tu pokrajinu, oni koji su ostali žive u šatorima.

Država planira izgradnju više od 3.000 novih zgrada s 255.000 stanova. Navodno će prve biti gotove do kraja ove godine.

Tko ima novaca za kredit?

Rustem Coklu (48), građevinski radnik, konačno opet ima posla, ali nije zadovoljan planovima države. I sam je izgubio kuću i sada će morati preuzeti 40 posto troškova za novi stan, kao kredit na dvadeset godina.

„Izgurat ćemo nekako. Ali, država nije trebala ništa tražiti od nas. Od države bih očekivao da preuzme sve troškove“, priča on.

Leyla Seker i ne razmišlja o novom stanu. Kaže da nema dovoljno novca, a ni dovoljno preostalih godina života za otplatu kredita.

Na sve to Serkan Koc iz Urbanističke komore kritizira da država ne obnavlja dovoljno brzo infrastrukturu, opskrbu vodom, strujom, pristup internetu. Zbog sporosti države, kaže, ljudi sami ilegalno zidaju kuće.

„Takve kuće se trenutno grade kao lude. Grad je živi organizam. Ako država ne može zadovoljiti osnovnu potrebu ljudi za krovom nad glavom, onda se ljudi moraju sami snaći“, priča Koc.

Nakon potresa se u ovoj regiji puno pričalo o nesolidnoj gradnji i građevinskim inspekcijama koje su zatvarale oči. Sada, kada svako gradi kako stigne, teško je očekivati da kuće izdrže eventualni novi potres.

Politički zanemareni?

U ovoj udaljenoj regiji Turske mnogi misle da su ostavljeni na cjedilu iz političkih razloga. Hatay se smatra kozmopolitskom pokrajinom s velikom alevitskom manjinom.

I danas je nejasno što će biti s 15.000 zgrada i kuća kod kojih je utvrđena šteta „srednjeg stupnja". Smiju li se ti objekti koristiti ili će biti srušeni? Tek krajem godine će, prema planovima, sve ruševine biti uklonjene.

Leyla Seker planira ostati u šatoru nadomak svoje bivše kuće. Priča da je 32 godine radila u inozemstvu i štedjela da bi sagradila kuću. Sada nema ništa, ali ne želi opet počinjati život negdje drugdje.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu