San Leyle Cöplü o vlastitom domu u Turskoj raspao se u roku od nekoliko minuta. Ali njoj i njezinom suprugu Tahsinu trebali su tjedni da to shvate. Ova 48-godišnjakinja je rođena u Njemačkoj, a već 30 godina radi u jednoj pekari u Gelsenkirchen-Horstu, gradu u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Njezin suprug je iz Adiyamana, jednog od gradova koji je najteže pogođen potresom.

Tahsin Cöplü preselio se u Njemačku prije 30 godina nakon što su se on i Leyla vjenčali. Prije nekoliko godina kupili su kuću u Gölbası-Adiyamanu. Kao i mnogi ljudi turskog podrijetla u Njemačkoj, i oni su sanjali o mogućnosti da starost provedu u rodnom gradu, u blizini vlastite obitelji. U taj san su uložili svu svoju ušteđevinu.

Ali onda je došao 6. veljače 2023. U jutarnjim satima Gölbasi su pogodila dva potresa magnitude od 7,0 i više, tri potresa jača od 6,0 ​​i više od stotinu nešto slabijih. Nakon potresa, Gölbasia kao da više nema. Kuća obitelji Cöplü je teško oštećena i treba ju srušiti. To znači da sada više nemaju dom u koji bi se mogli vratiti.

Leylin suprug Tahsin Cöplü je izgubio svaku nadu: "Mislim da nemam dovoljno vremena kako se grad obnavlja. Ne planiramo više provesti svoju starost u mom rodnom gradu. Čak i kada bismo htjeli kupiti novu kuću, nemamo dovoljno novca za to. Život u Njemačkoj je postao skup, ne možemo kupiti novu kuću. Sav novac koji smo uštedjeli tijekom godina je nestao." Do sada nisu dobili nikakvu pomoć. Ali na to ni ne računaju.

Trauma je duboka

Ne postoje točne brojke o tome koliko ljudi se nalaze u istoj situaciji kao i obitelj Cöplü. Neki kupuju, neki nasljeđuju, drugi dijele nekretninu unutar obitelji.

Čuli smo i za druge sudbine. Npr. o starijim imigrantima u Njemačkoj kojima je hitno potreban prihod od najma kuće u Turskoj kako bi nadopunili svoju malu mirovinu u Njemačkoj. Općenito o ljudima koji su trebali ostvariti svoj životni san za koji su vrijedno radili cijeli radni vijek. Ali rijetki žele s nama razgovarati.

No tko može žaliti za izgubljenom kućom kad ima toliko mrtvih za kojima treba žaliti. Možda i to objašnjava zašto nam niti jedna udruga, nijedna organizacija dosad nije odgovorila.

Prema podacima turske vlade, u potresu je do sada poginulo više od 50.000 ljudi. Brojku mnogi smatraju friziranom. Sumnjaju da je mnogo više mrtvih jer mnoga tijela još uvijek nisu pronađena.

Nekretnina u Turskoj je više od investicije

Kupnja nekretnina u Turskoj nije igrala veliku ulogu za prvu generaciju imigranata. Radilo se samo o tome kako da se osigura prihod za obitelj kod kuće. Mnogi od takozvanih "gastarbajtera" oba spola uporno su štedjeli do dvije trećine svojih prihoda kako bi slali novac kući. Plan je bio brzi povratak u domovinu. 

Kasnije se to promijenilo, mnogi turski radnici ostali su u Njemačkoj duže od planiranog. Mnogi su imali solidne svote iz građevinskih štednji, tada vrlo popularnog oblika štednje u Zapadnoj Njemačkoj, kupili su imanje ili zemljište u starom zavičaju. Prema jednoj studiji, oko 30 posto ljudi turskog podrijetla smatraju i Njemačku i Tursku domovinama. Ali što to znači u svakodnevici?

Kuća kao središte obiteljskog života bez obzira na to gdje se nalazila

Odlazimo na istok Njemačke. Sjedimo s obitelji Coban u njihovoj kući u Berlinu. Can Coban je iz Antakye, grada koji je gotovo potpuno uništen u potresu. Roditelji Marije Coban potječu iz obližnjeg sela Cneydo. Njezina kći Alicia rođena je u Berlinu, no ipak dvadesetogodišnjakinja za postojbinu svojih roditelja kaže: "Za mene je to domovina, čarobno mjesto, a ne samo mjesto za odmor. Mogu uroniti u vlastitu obiteljsku povijest. Tamo gdje su roditelji mog djeda i bake sadili masline, koje i danas beremo."

Roditelji Marije Coban otišli su u Francusku u potrazi za poslom. I sama je tamo rođena. Njeni roditelji još uvijek žive u Francuskoj. Roditelji Cana Cobana radili su u Njemačkoj. Ovdje je rođen. Imaju kuću u Marijinom selu Cneydo. Tu živi svega 300 stanovnika. Ali ljeti i za berbu maslina se vraćaju. Tada ovdje radi i slavi više od 5.000 ljudi. Obitelji, tete,ujaci  rođaci dolaze sa svih strana. Popraviti kuće, prešati ulje, žeti i čuti najnovije od drugih suseljana.

Često nema osiguranja u slučaju potresa

Kuća Cobanovih u Cneydu zadobila je samo nekoliko pukotina od potresa. Sada su kuću prepustili jednoj obitelji koja je u potresu izgubila sve. Cobanovi ipak i ovog ljeta odlaze u rodno selo samo što će biti kod rođaka.

Cobanovi su imali i stan u Antakyi koji je potpuno je uništen. Kao ni mnogi drugi, ni oni nisu bili osigurani za slučaj potresa. Can Coban to objašnjava ovako: "Znali smo za male potrese, ali ovako nešto nismo očekivali. Niti jedna vlast ili osiguravajuće društvo nikada nam nisu skrenuli pozornost na to."

Prije potresa su imali želju češće ići u Antakyu kako bi proveli više vremena u rodnom gradu. Sada se nadaju da će grad biti obnovljen.

Kad pitamo Cöplüsove jesu li znali za opasnost od potresa prije nego što su kupili Adiyamanovu kuću, odgovorili su da jesu. Od djetinjstva su pričali o potresima, ali nitko od njih nije očekivao ovakvu katastrofu. Ni oni nemaju osiguranje. Leyla Cöplüs kaže da su sumnjali na ovako nešto, ne bi tamo ni kupovali kuću.

"Možda će ljudi sada otvoriti oči uoči izbora"

Maria i Can Coban prvih nekoliko dana nakon potresa nisu mogli vjerovati. Razmjer katastrofe im se činio potpuno nestvarnim. Članovi obitelji u Antakyi stalno su ih informirali preko video poruka. Vidjeli su kako su se ljudi koji su ostali zatrpani danima borili za život jer pomoći nije bilo. Priča se da je umjesto toga turska vojska osiguravala banke i vladine agencije. Marija Coban i danas je ljuta. "Možda će ljudi sada, uoči izbora otvoriti oči i glasati za ljepšu, demokratskiju Tursku", rekla je ova 42-godišnjakinja.

U Turskoj se 14. svibnja održavaju parlamentarni i predsjednički izbori. Do sada su Turci u inozemstvu bili sigurno glasačko tijelo za vladajuću stranku AKP. Ali nakon potresa to više nije sigurno. Mnogi birači u Njemačkoj primijetili su koliko je slabo organizirana pomoć žrtvama potresa pod vodstvom predsjednika Erdogana.

Obitelj Çöplü ni do sada nikada nije podržavala tursku vladu, ali su nakon potresa potpuno izgubili sve iluzije.

Neće svi ponovno graditi novu kuću

Ali obitelj Coban nije izgubila samo stan. Dvije godine radili su na otvaranju vlastitog catering-servisa. Gotovo svi sastojci dolaze iz Cneyda iz vlastitog uzgoja. Kontejner je već bio spreman u lučkom gradu Iskenderunu. Ali potres je izazvao požar u luci u kojem je roba u kontejneru jako oštećena.

A Can Coban ipak kaže: "Moramo se nositi s ovim. Život je važniji od kuće ili robe." Planiraju da što je prije moguće tamo ponovno kupe kuću ili stan.

Obitelj Cöplüs je, pak, odustala od plana da se trajno vrati u Tursku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu