Hladan, suh dan u Berlinu početkom prosinca. Angela Merkel počinje svoj govor, vidi joj se dah, večer je hladna. 67-godišnjakinja govori o zahvalnosti i predanosti. U strogoj ceremoniji s bakljama – s „Velikim povečerjem“ kao najvećom vojnom počasti Bundeswehra, Njemačka se oprašta od kancelarke. U brošuri u kojoj je predstavljen večernji program stoji: „Dr. Angela Dorothea Merkel“.

S obzirom na to da u Njemačkoj nema službene političke ceremonije na odlasku političara s kancelarskog mjesta, ova vojna svečanost skoro da je postala standardan način na koji se ova zemlja oprašta od svojih dužnosnika. Više od 1.500 puta Merkel se službeno obraćala kao kancelarka. Vjerojatno je ovaj govor s rednim brojem 1.509 posljednji koji drži u toj ulozi.

U publici sjedi i predsjednik države Frank-Walter Steinmeier, tu je 50 ministrica i ministara koji su služili u njezinim kabinetima od 2005. do 2021., tu je i njezin (nominirani) nasljednik Olaf Scholz, većina lidera njemačkih stranaka kao i neki gosti koje je osobno pozvala Merkel.

Angela Merkel je govorila samo sedam minuta. Ali to je bio načelan, ozbiljan, zahvalan i govor prožet opomenama. Najprije je bio posvećen pandemiji: „Htjela bih se zahvaliti svima koji su se svom snagom suprotstavili pandemiji“, rekla je ona, spominjući izričito liječnike i liječnice, njegovatelje i njegovateljice ali i sve „ruke koje su pomagale u humanitarnim organizacijama i u Bundeswehru“.

Nakon toga je Angela Merkel pozvala na obranu demokracije od mržnje, nasilja i dezinformacija. Kritizirala je sve koji „negiraju znanstvena saznanja i huškaju“. Onda je dodala: „Naša demokracija živi i od toga da na svakom mjestu gdje se mržnja i nasilje promatraju kao legitimno sredstvo za nametanje vlastitih interesa, tolerancija nas kao demokrata mora imati granice“.

„Vedrina u srcu"

Angela Merkel je navela velike teme – osim pandemije to su klimatske promjene, digitalizacija i sukobi – i opominje da se s njima mora ozbiljno suočiti, uz uravnoteženost i poštovanje. Onda je ona, ozbiljna i savjesna, nakon riječi zahvalnosti za suputnike i obitelj, završila s ohrabrenjem za „vedrinu u srcu“, podsjećajući izričito na svoj život u DDR-u. Nakon toga ponovno koristi taj izraz: „Vedrina u srcu je to što želim svima nama i u prenesenom smislu našoj zemlji u budućnosti“.

Angela Merkel je treća u nizu političara koji su se oprostili uz ovakvu ceremoniju. Helmut Kol, koji je bio kancelar između 1982. i 1998. bio je prvi šef vlade kojem je u listopadu 1998. priređena takva oproštajna ceremonija. Kao mjesto održavanja izabrao je Carsku katedralu u Speyeru, koju je cijeli život obožavao. Za Gerharda Schrödera koji je bio njemački kancelar od 1998. do 2005, „Veliko povečerje“ je izvedeno pred Vijećnicom u njegovom gradu Hannoveru. Merkel je prva državnica koja se od premijerskog mjesta oprostila u Berlinu, u Bendlerblocku Ministarstva obrane. I to je mjesto puno povijesti. Nekoliko koraka dalje su 1944. zavjerenici protiv Hitlera streljani. A kada je Angela Merkel kasnije, za vreme glazbenog programa stajala pred vojnih glazbenicima, njezin pogled je bio usmjeren direktno na počasni spomenik za 3.300 vojnika Bundeswehra koji su poginuli u raznim misijama. Spomenik je podignut 2009. i svečano otkriven u nazočnosti kancelarke Merkel.

Govor i vatromet

„Veliko povečerje“ je ceremonija koja se odvija po jasnim pravilima i nije rijetka u Bundeswehru. Prije nje se, kada se radi o njemačkim kancelarima, vrši i svečano postrojavanje kako bi se omogućio govor političkih lidera. Helmut Kohl je 1998. govorio 13 minuta. Schröder 2005. nije htio održati govor. A sada je govorila Angela Merkel. Za vrijeme govora nema prekidanja ni aplauza, takva su pravila.

Izbor glazbe za ceremoniju prepušten je onima u čiju se čast održava. Tu ne dominiraju marševi. Schröder je 2005. izabrao Sinatrin „My Way", koji je odsvirao jedan trubač. Predsjednik države Horst Köhler je 2010. poželio jazz, ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg 2011. bira "Smoke on the Water", dok je Ursula von der Leyen poželjela čuvenu stvar Scorpionsa "Wind of Change". Svjetski hitovi za nacionalnu ceremoniju opraštanja od političara.

Punk, ritam, vjera...

Angela Merkel je pak ostala u granicama njemačkog jezika. Crkvenu pjesmu „Tebe, Bože, hvalimo“ u Njemačkoj pjevaju i katolici i protestanti. Druga i treća pjesma za mnoge Nijemce imaju kultni status. Hit Nine Hagen „Zaboravio si film u boji" iz 1974. posebno je značio mnogo ljudima u komunističkoj, Istočnoj Njemačkoj. A šansona Hildegard Knef „Nek' za mene pada kiša crvenih ruža“ iz 1968. poznata je svakom Nijemcu sa zapada zemlje. Prvi na redu je bio punk, potom živahna šansona, da bi se sve okončalo kršćanskim koralnim tonovima. Lice Angele Merkel se opustilo već na prve zvuke, ponekad se činilo da se u sebi i smješka.

Izvorno „Povečerje“ je religiozno obojena ceremonija od 20 minuta. Zabilježena je još u 16. stoljeću. Pruska država ga je razvila u strogom obliku u 19. stoljeću. Obavezna je bila pjesma: „Molim se moći ljubavi“, mistika Gerharda Tersteegena (1697-1769) koja je kontroverzna. Angela Merkel je kratko sjela da se odmori još dok je orkestar svirao glazbenu molitvu. Ustala je za vrijeme intoniranja nacionalne himne. Time je ceremonija završena.

Nakon toga - aplauz. I bubnjevi po čijem ritmu usklađenog koraka odlaze vojnici. Njemačka se oprostila od Angele Merkel. Ona još uvijek stoji tu, prilazi joj muž Joachim Sauer. Kolona automobila kreće. Iz velikog buketa crvenih ruža Angela Merkel uzima dvije ruže. Jednu pruža svojoj ministrici obrane, s drugom ulazi u automobil. Maše. Vozilo klizi u hladnu berlinsku noć.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu