Neizgovoreno pravilo grčke politike glasi: bivši premijer trebao bi izbjegavati veliku političku scenu i suzdržavati se od komentara i savjeta. Tako je barem bilo do sada. Od obnove demokracije u toj zemlji 1974. godine, gotovo se svaki bivši premijer toga držao.

Za bivšeg ljevičarskog premijera Aleksisa Ciprasa, koji je upravljao Grčkom usred dužničke krize od 2015. do 2019., šutnja ipak nije opcija. Iako je posljednjih godina bio povučen, bivši idol grčke ljevice sada radi na političkom povratku.

Nakon brojnih glasina, Cipras je naposljetku i sam potvrdio da želi osnovati novu stranku: početkom listopada objavio je da se povlači iz oporbene ljevičarske stranke Siriza, čiji je predsjednik bio do svibnja 2023., kada se odrekao i zastupničkog mandata. U intervjuu za ljevičarski list Efimerida ton Sintakton, bivši je premijer izjavio da želi „preurediti progresivnu oporbu, koja danas ne ispunjava svoju društvenu ulogu“. Preuređenje bi se provodilo pod njegovim vodstvom.

Političar koji „izravno“ govori s narodom

Odlazak Ciprasa smrtna je presuda za Sirizu, ocjenjuje za DW politolog Lefteris Kusulis. Jer, kako objašnjava, „trenutačno Siriza u anketama jedva doseže četiri posto i jedva bi ušla u parlament kad bi se danas održali izbori“.

Sada Cipras želi „izravno govoriti s građanima“. Kao ljeta 2015., kada su on i ministar financija Janis Varufakis organizirali referendum protiv mjera štednje i pokušali pobunu protiv međunarodnih vjerovnika – ali su na kraju neslavno propali.

„Cipras je tada učinio pravu stvar, ali je bio potpuno sam“, rekao je prošlog ljeta za DW Martin Schirdewan, šef Kluba zastupnika Ljevice u Europskom parlamentu. Konzervativci, koji u Ateni vladaju od 2019., misle, naravno, drukčije. „Borim se da Grčka ponovno ne postane predmet podsmijeha Europe – kao onda, kada ste vi vodili zemlju“, poručio je nedavno konzervativni premijer Kirjakos Micotakis ljevičarskoj oporbi tijekom rasprave u parlamentu.

„U atenskoj politici trenutačno vlada velik vakuum“, žali se politolog Kusulis. Posebno je oporba oslabljena i podijeljena kao nikada prije. Od toga koristi ima ne samo konzervativni premijer Micotakis, nego i ljevičar Cipras, čija bi nova stranka, prema ispitivanjima, mogla privući do 20 posto birača.

Čestitka Erhurmanu na izbornoj pobjedi

S nestrpljenjem se očekuju memoari o ključnim trenucima Ciprasove vladavine koji  izlaze u studenome. Izdavač Kostas Dardanos podgrijava iščekivanje na portalu Naftemporiki.gr: „O dužničkoj krizi već su svi govorili i iznijeli svoje mišljenje. Sada je vrijeme da i Aleksis Cipras, glavni akter tog razdoblja, iznese svoju verziju događaja.“ Navodno ima što reći i o bivšoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel.

Osim toga, ljevičarski političar ubuduće se želi izjašnjavati o važnim temama. Primjerice, o predsjedničkim izborima na sjeveru Cipra prošloga tjedna (19. listopada 2025.): Cipras je pobjedniku Tufanu Erhurmanu poželio „mnogo snage“ i izrazio „očekivanja za obnovu mirovnih pregovora“ na podijeljenom otoku.

Popularan glas desno od konzervativaca

Grčko-tursko približavanje uz Ciprasov blagoslov? Takav potez na scenu dovodi i drugog bivšeg premijera: Antonisa Samarasa, ikonu konzervativaca i premijera od 2012. do 2015. godine.

Već godinama Samaras kritizira „vanjsku politiku popuštanja“ i navodna „ustupanja“ Atene susjednim zemljama. Posebno ga je razbjesnio „Prespanski sporazum“, kojim su Cipras i njegov sjevernomakedonski kolega Zoran Zaev 2021. okončali spor oko imena te zemlje. Moguće približavanje Grčke Turskoj za Samarasa je još veći trn u oku.

Krajem 2024. premijer Micotakis povukao je ručnu i izbacio Samarasa iz konzervativne stranke Nova demokracija (ND). Od tada je Samaras pojačao svoju temeljitu kritiku politike konzervativnog suparnika. „Grčka je marginalizirana i nema je na međunarodnoj sceni. Kao da smo se odrekli vlastite vanjske politike“, rekao je za atenski list Ta Nea u svibnju.

Prema medijskim izvješćima iz Atene, osnivanje „patriotske“ stranke pod njegovim vodstvom samo je pitanje vremena. „Doista mnogo toga upućuje na to da će Samaras osnovati vlastitu stranku“, smatra i politolog Kusulis. Time bi se povećao pritisak s desnice na vladajuće konzervativce. Važne vanjskopolitičke odluke bile bi otežane, ali vjerojatno ne i potpuno dovedene u pitanje, vjeruje taj atenski analitičar.

Sustav nepotizma

Ostaje još jedno pitanje: obično bivši političari uživaju u slobodnom vremenu ili mirovini – ili traže unosan posao u privatnom sektoru. Zašto baš u Grčkoj trenutačno dvojica bivših premijera žele ponovno ući u aktivnu politiku?

„Kad bi ovdje postojala prava unutarstranačka demokracija, sigurno bismo vidjeli i nova lica na visokim stranačkim funkcijama“, kaže politolog Kusulis. U sustavu nepotizma to ipak nije tako jednostavno. Posljedica: „Stari kadrovi stalno se vraćaju na veliku scenu s navodno novim idejama.“