Cijeli svijet je odahnuo kada se nakon dva mandata na mjestu predsjednika, Mahmud Ahmadinedžad više nije smio kandidirati za tu funkciju i kada je na njegovo mjesto došao umjereni klerik Hasan Rohani. Previše je tvrdolinijaš Ahmadinedžad zaoštravao frontu između Irana i međunarodne zajednice. Spor oko nuklearnog programa završio je u slijepoj ulici, Teheran je bio izoliran na vanjskopolitičkom planu, a Iran ekonomski na samom dnu. Ahmadinedžad sada ponovno počinje „ispaljivati“ svoje retorički otrovne strelice protiv Zapada i Izraela. On je bio sporan i na unutarnjopolitičkom planu. Njegov ponovno izbor za predsjednika 2009. pratili su masovni protesti zbog optužbi za izbornu prevaru. A nakon uvjerljive Rohanijeve pobjede 2013. izgledalo je kao da ta priča gotova.

Ahmadinedžad je tada rekao da politici namjerava okrenuti leđa i da namjerava raditi kao docent na sveučilištu. U posljednjim danima njegovog mandata je sve izgledalo kao da se spremio za povlačenje. Vrhovno vijeće kulturne revolucije mu je dalo dozvolu da utemelji svoje vlastito sveučilište u Teheranu. No, ti planovi su propali, pa i zbog nedostatka financijskih sredstava. Tako da se bivši predsjednik nije baš mogao u potpunosti odreći politike. Vrhovni vođa revolucije, Ali Kamenei za Ahmadinedžada je „sredio“ mjesto u Vijeću za arbitražu, organu koji ima zadatak posredovanja u sporovima između parlamenta i moćnog Vijeća čuvara.

Protiv atomskog sporazuma

Nakon toga se sve nekako smirilo oko nekadašnjeg provokatora. Godinama je bio povučen. Ali, od prije nekoliko tjedana ponovno je u javnosti, obilazi pokrajine i drži govore. Njegove pristalice ga oduševljeno pozdravljaju prije svega zbog protivljenja nuklearnom sporazumu koji je Iran sklopio s međunarodnom zajednicom. "On je u tim govorima oštro kritizirao Rohanijevu vladu", priča njemački publicist podrijetlom iz Irana, Bahman Nirumand. "On je kazao kako je Islamska republika Iran na krivom putu, da su izdana načela Revolucije i da Rohani zapravo zemlju vodi stranputicom", kaže ovaj publicist koji živi u Berlinu.

I nije slučajno to što se Ahmadinedžad upravo sad vratio u javni život. U proljeće 2017. se održavaju predsjednički izbori u Iranu, a analitičari vjeruju da se on želi ponovno kandidirati. Njegov nekadašnji glasnogovornik je navodno izbornoj komisiji već predao odgovarajući zahtjev. Osim toga, kako je napisao list Šarg, planira se 'velika povratnička kampanja'.

Ekonomska stagnacija kao šansa?

Činjenica je pak da u Iranu raste frustracija radom sadašnje vlade. Mnogi građani su se nadali da će se njihova ekonomska situacija popraviti ukidanjem sankcija. "Ali, to se nije dogodilo", kaže Nirumand. "Jer, svi predugovori koje je Iran sklopio s investitorima sa Zapada jednostavno se nisu mogli realizirati zbog toga što banke nisu bile spremne preuzeti financiranje." Uz to, tu je još niz sankcija koje su još na snazi. Također u godišnjem izvještaju koji je objavilo MInistarstvo vanjskih poslova SAD-a stoji da je Iran i dalje država koja najviše financira terorizam širom svijeta. "O tom svemu se u konzervativnom tisku piše nadugo i naširoko, a vrhovni vođa Revolucije Kamenei stalno upozorava da se ne vjeruje previše Sjedinjenim Državama: 'Čak i ako uradimo sve što Amerikanci od nas traže, oni će uvijek tražiti nešto novo'. A prema mišljenju desničara to se sada potvrđuje", kaže Bahman Nirumand. On za Zakladu Heinricha Bölla izdaje mjesečni izvještaj o stanju u Iranu. Mahmud Ahmadinedžad očito vjeruje da bi mogao profitirati na razočaranju u zemlji.

Pritom, kaže Nirumand, ne postoji nijedan razlog zašto bi Iranu išlo bolje ako bi Ahmadinedžad ponovno došao na funkciju predsjednika. "On je uništio privredu, bez obzira na to što su prihodi od poslovanja s naftom u prve četiri godine njegovog mandata bili izuzetno visoki." Oko 200 milijardi američkih dolara od toga je iščezlo nepoznatim kanalima. On je također 2005. obećao otvaranje milijuna novih radnih mjesta i smanjenje inflacije domaće valute (riala). Ni jedno ni drugo mu nije pošlo za rukom. Naprotiv. Zbog međunarodnih sankcija, ali i zbog lošeg menadžmenta vlade, Iran je 2013. upao u duboku recesiju.

To su sve razlozi zašto Iranci s pomiješanim osjećanjima gledaju na povratak Ahmadinedžada. Nirumand govori kako on još uvijek ima dosta pristalica. "S druge strane su mnogi konzervativci u parlamentu i javnosti već zauzeli stav protiv njega." Među njima je i predsjednik parlamenta Ali Laridžani. Nekadašnji Ahmadinedžadov glavni pregovarač oko nuklearnog programa danas njegov protivnik. Nirumand kaže da je Ahmadinedžada u prvom mandatu podržavao i Kamenei ali da je poslije došlo do velikog razmimoilaženja između njih dvojice. "Zbog toga ne mogu zamisliti da bi Ahmadinedžad mogao ponovo biti izabran za predsjednika. No, ako se to dogodi, to bi bila katastrofa za cijelu zemlju", uvjeren je ovaj stručnjak. "Ja u to ne vjerujem."