Donald Trump je Europljanima zaprijetio već i prije nego što će 20. siječnja (ponovno) stupiti na dužnost američkog predsjednika. On će, rekao je, uvesti visoke carine na europske proizvode, reducirati američku pomoć Ukrajini, te nastaviti diskusiju oko načina na koji bi se ubuduće trebalo financirati NATO.

S obzirom na predstojeće turbulencije, za 27 zemalja članica Europske unije (EU) u ovoj bi situaciji bilo važno demonstrirati jedinstvo i govoriti istim jezikom. Ali stvarnost je drugačija: kada se Trump vrati u Bijelu kuću, Njemačka i Francuska će ga dočekati s nestabilnim vladama.

Dvije zemlje se često nazivalo „motorom Europske unije“ – radi se o članicama Unije s najvećom populacijom i najvećim nacionalnim ekonomijama EU-a.

Manjinske vlade

U Njemačkoj se aktualna vlada saveznog kancelara Olafa Scholza sastoji od socijaldemokrata (SPD) i stranke Zelenih. To je manjinska vlada – ona više nema vlastitu većinu u Bundestagu. Koncem veljače (23.2.) se održavaju prijevremeni izbori i nakon njih bi se, kako se očekuje, ponovno moglo uspostaviti političku stabilnost. 

Sudeći prema aktualnim anketama, nijedna stranka na izborima neće osvojiti apsolutnu većinu, i zato je izgledno da će se nakon izbora održati pregovori oko formiranja vladajuće koalicije. Sve u svemu se može reći da će, nakon što Trump ponovno preuzme predsjedničku dužnost, proći najmanje dva mjeseca prije nego što Njemačka dobije novu vladu.

U Francuskoj će faza nestabilnosti potrajati i duže: u skladu s Ustavom, novi izbori se mogu održati najranije u srpnju 2025. A do tada u Francuskoj dinamiku političkih zbivanja „diktiraju“ rezultati posljednjih izbora iz srpnja 2024. – na kojima se nije iskristalizirala jasna većinska opcija, tri politička bloka otprilike su podjednako snažna, što otežava formiranje stabilne vlade.

To su desno-populistički Rassemblement National (RN, u prijevodu: Nacionalno okupljanje), ljevičarski savez Nouveau Front Populaire (NFP, Novi narodni front), a u centru je stranka državnog predsjednika Emmanuela Macrona, Ensemble pour la République (Ensemble, odnosno: Zajedno za Republiku) s njezinim saveznicima.

„Situacija je vrlo nestabilna. U parlamentu nitko nema većinu. A tri bloka ne žele surađivati”, kaže za DW Claire Demesmay. Ova politologinja je profesorica na Institut d'études politiques de Paris (Science Po), odnosno stručnjakinja koja istražuje na Centre Marc Bloch, to je njemačko-francuski Centar za socijalne znanosti u Berlinu.

U Njemačkoj bi se u takvoj situaciji pokušalo sklopiti nekakvu koaliciju, kaže Demesmay. “Ali u Francuskoj nema kulture kompromisa. Politička kultura Francuske je izrazito konfrontativna. Zbog toga je teško pronaći vladajuću većinu.“

Svađa oko novca: Njemačka francuskija, a Francuska njemačkija

Konzervativni premijer Michel Barnier je nedavno neuspješno u parlamentu u Parizu pokušao „progurati“ nacrt proračuna. Njegova vlada je zbog toga doživjela kraj. Bilo je to 4. prosinca, nakon čega mu je u parlamentu izglasano nepovjerenje. Predsjednik Macron je 13. prosinca za novog premijera imenovao centrista Francoisa Bayroua, te mu je dao mandat za formiranje nove vlade.

I u Njemačkoj se vlada raspala uglavnom zbog svađe oko proračuna. I tako su dvije najveće zemlje Europske unije u novu godinu ušle bez usvojenog proračuna za 2025.

„Ono što dodatno zaoštrava situaciju: po pitanju državnih financija dvije najveće nacionalne ekonomije EU-a vode kompletno suprotan kurs“, kaže u razgovoru za DW Carsten Brzeski, glavni ekonomist ING-Banke za područje eurozone.

Francuska ima visoki dug i morala bi štedjeti, a Njemačka bi morala trošiti više novca, na primjer investiranjem u dotrajalu infrastrukturu, kaže naš sugovornik: „Francuska bi morala postati malo njemačkija, a Njemačka bi morala biti malo više francuskija.“

Dugovi i kočnica za dugove

Nakon Grčke i Italije, Francuska ima treći najveći državni dug među članicama eurozone. Njemačko zaduženje je nešto malo veće od gornje granice koju propisuje EU.

Velike su razlike i po pitanju državnih proračuna. U Njemačkoj se deficit kreće ispod gornje granice EU-a, a to je tri posto BDP-a.

Razlog za to je takozvana kočnica za dugove. To je pravilo koje je definirano u Temeljnom zakonu SR Njemačke, u praksi to znači vrlo stroga pravila po pitanju novog zaduženja. Kritičari kočnice za dugove kažu da su ta pravila previše stroga, zato oni zahtijevaju njihovo popuštanje. A za to je potrebna dvotrećinska većina u idućem sazivu Bundestaga.

U Francuskoj novi premijer Bayrou se bori s istim problemima s kojima se borio i njegov prethodnik Barnier. On je htio uštedjeti oko 60 milijardi eura svojevrsnim miksom povećanja poreznih stopa i rezanjem državnih izdataka. Francuska, naime, muku muči s velikom proračunskom rupom.

Koncem 2024. ta je rupa, prema nekim prognozama, dosegla šest posto BDP-a. To je dva puta više od dozvoljene gornje granice koju propisuje EU. Francuskoj zbog prekoračenja deficita prijeti kazna, u tijeku je odgovarajući postupak nadležnih EU-institucija. Pojednostavljeno govoreći: Francuska sada mora redovito informirati Europsku komisiju o tome kako ta zemlja namjerava „popuniti“ proračunsku rupu.

Bayrouova dilema: on mora štedjeti kako bi Francuska opet bila u stanju poštivati pravila EU-a. Ali da bi kroz parlament mogao „progurati“ proračun u koji su integrirane i mjere štednje, njemu je potrebna vlada sa solidnom većinom. A takve vlade neće biti barem do ljeta 2025. „To je kvadratura kruga”, smatra Claire Demesmay.

Reakcija financijskih tržišta na zbivanja u Francuskoj je bila jasna: Francuska je bila „kažnjena“ – naime, u međuvremenu je porasla premija rizika koju Pariz plaća za svoje državne dugove. I to na najvišu razinu od dužničke krize u eurozoni. Ta je kriza od 2010. dovela eurozonu na rub kolapsa.

Premija rizika, pojednostavljeno govoreći, održava mišljenje koje kreditori imaju o nekoj zemlji, odnosno o njezinoj sposobnosti da na vrijeme vrati svoje dugove. Francuska je po tom pitanju u posljednje vrijeme kotirala lošije od Grčke, zemlje koja je do prije samo nekoliko godina bila najveća financijska briga EU-a.

Kreditni rejting

Sredinom prosinca je uslijedio novi udarac: rejtinška agencija Moody's snizila je svoj rejting oko boniteta Francuske. To znači da su za Francusku novi dugovi (tj. krediti) postali skuplji. Francuska „politička fragmentacija“, argumentirao je tada Moody's, slabi proračunsku situaciju u toj zemlji, te sprječava da se usvoje sveobuhvatne reforme, s ciljem reduciranja velikog deficita.

Problema ima i u francuskoj privredi. Za prošlu godinu Središnja banka je prognozirala rast BDP-a od 1,1 posto. Za 2025. je morala sniziti svoju prognozu na 0,9 % - i to obrazložila „porastom nesigurnosti" u i izvan Francuske.

U Njemačkoj bi bili sretni da privreda raste i s takvim stopama. U Saveznoj Republici Bundesbanka (Središnja banka u Njemačkoj) za prošlu godinu je prognozirala pad BPD-a za 0,2 %. To bi značilo da su iza Njemačke već dvije uzastopne recesijske godine. 

Puno bolje ne izgledaju ni prognoze za 2025. Mršavi plus od 0,2 %, to je ono što prognozira Bundesbanka. Drugim riječima: njemačka privreda stagnira. Najveći faktor nesigurnosti je „mogući globalni rast protekcionizma“, smatra Središnja banka u Frankfurtu na Majni.

(Ne)slobodna trgovina

Iz njemačkog ugla gledanja bi malo olakšanje za sadašnju situaciju moglo značiti sklapanje novog sporazuma o slobodnoj trgovini – na primjer između Europske unije i južnoameričkih zemalja Argentine, Brazila, Urugvaja i Paragvaja. Takozvani Mercosur-sporazum bi značio kreiranje najveće zone slobodne trgovine u svijetu, s oko 700 milijuna ljudi.

Europska komisija je u prosincu prošle godine okončala pregovore po tom pitanju, ali je za sada nejasno kada će (i hoće li?) zemlje članice ratificirati taj sporazum.

Jasno je samo da Francuska i Njemačka nemaju isti stav ni po pitanju Mercosura. Francuska je, naime, već jasno signalizirala da se protivi sveobuhvatnom sporazumu oko slobodne trgovine.

„Pitanje trgovine je klasično pitanje oko kojeg se spore Njemačka i Francuska“, kaže politologinja Demesmay. „U Francuskoj su generalno mnogo kritičniji prema velikim trgovinskim sporazumima nego u Njemačkoj. Tu vlada osjećaj da se više u vlastitim rukama nema budućnost svoje zemlje – a to je politički opasno.“

Kako s Trumpom?

Manjak jedinstva mogao bi postati problem i nakon što Donald Trump ponovno preuzme predsjedničku dužnost u SAD-u. Već tijekom njegovog prvog mandata (2017.-2020.) Europljani su često ostavljali dojam da samo reagiraju na njegove poteze, kao da nisu ni sami znali kako da se odnose s Trumpovim brojnim novim najavama koje je tada „plasirao“ preko Twittera.

Europljani su danas, doduše, bolje pripremljeni na Trumpa nego prije osam godina, smatra glavni ekonomist ING-Banke Brzeski. Ali, on im savjetuje da bi bilo dobro kada ne bi samo reagirali na ono što Trump radi: „Umjesto toga bi se trebali pobrinuti oko unutarnjeg tržišta EU-a, odnosno ulagati u svoju infrastrukturu i pogurati strukturne reforme."

Pritom je, dodaje Brzeski, bolja usklađenost partnera od ključnog značaja: „Iz prošlosti znamo: kada dvije najveće nacionalne ekonomije ne surađuju i kada europski projekt ne guraju naprijed, onda će napredak u Europi biti jako spor.“