Prije 20 godina se vjerovalo da ova bolest više ne postoji. Lepra, bolest koja i dan danas kod mnogih budi osjećaj užasa. No ona je prisutnija nego mnoge bolesti o kojima mediji ovih dana bruje.

Bolest predrasuda

Dvanaestogodišnja Joti (ime promijenjeno) je odjednom po koži dobila svijetle površine na kojima ništa nije osjećala. Liječnik Vivek Lai iz Njemačke pomoći za oboljele od lepre i tuberkuloze je odmah znao o čemu se radi. Indijska djevojčica je oboljela od lepre, bolesti koju mnogi povezuju s davno prošlim vremenima.

No Joti je samo jedna od 210.000 godišnje novozaraženih. Samo u njezinoj domovini Indiji godišnje oboli oko 120.000 osoba. Točan broj se ne zna. Osim Indije, na svjetskoj karti oboljelih od ove bolesti se još nalazi i Afganistan, Brazil ili Kolumbija. To je još uvijek bolest siromašnih i stigmatiziranih. Često je društvena izolacija gora od same bolesti.

Danas je lepra u potpunosti izlječiva no slike unakaženih bolesnika su još uvijek u mnogim glavama. Ako se ne liječi, na mjestima napadnutim uzročnikom odumiru živci i tako se lako stvaraju infekcije i otvorene rane. Zbog toga su bolesnici bili protjerivani iz društva. U Indiji još uvijek postoji oko 700 kolonija u kojima žive oboljeli od lepre a bolest se ovdje često doživljava kao kazna za počinjene grijehe.

U Japanu je tek 1996. ukinut zakon koji je dozvoljavao uhićenje i prisilne sterilizacije oboljelih. I mala Joti je izbačena iz škole nakon što su površine napadnute leprom počele mijenjati boju što je potpuno normalna reakcija na lijekove. I njezini roditelji su očekivali da će djevojčici početi otpadati udovi. To je bilo previše za upravu škole. Pritom se uzročnik lepre, bakterija Mycobacterium leprae ne prenosi dodirom nego kapljicama. Inkubacija može trajati i do deset godina. Bolest je smrtonosna jedino ako se ne liječi.

Bolest pobijeđena ali ne i stigma

Prije 20 godina Svjetska zdravstvena organizacija je lepru skinula s popisa globalnih opasnosti. "Mislili smo da opasnost širenja zaraze kod jednog zaraženog na 10.000 stanovnika dovoljno mala da se bolest proglasi iskorijenjenom. No prevarili smo se", kaže Burkard Kömm, direktor Njemačke pomoći za oboljele od lepre i tuberkuloze. Osobe koje obole od lepre u pravilu ne umiru čak i ako se bolest ne tretira ali ostaju izolirani poput 42-godišnje Lilian koja u Nigeriji gotovo čitav život živi u jednoj kršćanskoj koloniji za oboljele. "Ovi ljudi su u potpunosti odbačeni".

Ni oboljeli od AIDS-a ili hepatitsa ne doživljavaju takvu izolaciju poput oboljelih od lepre", kaže Arne Utermark koji radi kao liječnik s oboljelima od lepre u Nigeriji. Stigma se prenosi generacijama. "Djeca oboljelih često ne smiju ići u školu a rodbina često iz tog razloga ne pronalazi posao. Kao da je cijela obitelj bolesna", govori Utermark. "Mi smo pobijedili bolest ali ne i stigmu", zaključuje.

nk (dpa, KNA, EPD)