U borbi za svoj politički opstanak, sirijski režim ciljano ostavlja krvavi trag kroz svoju zemlju: vojnici tenkovima kreću protiv stanovništva koje prosvjeduje, a demonstrante se brutalno ubija. Nedavne reforme, kao što je kraj izvanrednog stanja, koje su nastale na pritisak prosvjednika, pokazale su se kao čista kozmetika. Stisnut uza zid, režim otkriva svoje pravo lice i nedvosmisleno pokazuje: za svoj opstanak na vlasti je spreman ići i preko leševa.

Izgleda da se time ne može zaustaviti nova eskalacija. Ipak, potpuno je neizvjesno u kojem smjeru će otići borba za vlast u Siriji. Nitko ne zna točno što se zbiva iza kulisa: ima li Bašar al Asad svu vlast u svojim rukama? Ili su već odavno konce preuzele druge sile, poput tajne službe, vojske, partije ili klan obitelji predsjednika Asada? Jedno je sigurno: svi oni imaju mnogo toga za izgubiti. Zato karte polažu na zastrašivanje i ne prežu od upriličenog kaosa. Naređuju snajperistima da pucaju na građane i pri tome tvrde kako su ubojice islamisti ili agenti iz inozemstva. Preko državnih medija perfidno šire strah od mogućeg rata vjerskih zajednica u Siriji.

"Nasilje svakome mora otvoriti oči"

Sada prijete nova krvoprolića: slično kao 1982. kada je režim u krvi ugušio pobunu Muslimanske braće, režim ne oklijeva niti od najbrutalnijeg nasilja prema vlastitom stanovništvu. Sve više nasilja snaga sigurnosti otvara oči čak i dosadašnjim pristašama predsjednika kako je ovaj režim izgubio svaku vjerodostojnost. Prve promjene se već mogu vidjeti i one pokazuju: pozivi na slobodu i demokraciju se niti u Siriji ne mogu ugušiti nasiljem. Ali put prema tim ciljevima će biti krvav i dugačak. On bi mogao dovesti i do građanskog rata kojeg bi potakao ovaj režim, baš kao i do puča negdje iz tamnih sjenki aparata moći Sirije.

Međunarodna zajednica nipošto ne smije šutjeti i gledati prekriženih ruku. Ali u stvarnosti, njezine mogućnosti su veoma ograničene. Obzirom na, do sad neuspješne vojne operacije u Libiji, sirijski vlastodršci ne moraju strahovati od intervencije međunarodnih snaga. A kada je riječ o sankcijama, već u prošlosti se pokazalo da one ne pomažu mnogo protiv režima u Siriji.

Komentator: Reiner Sollich (aš)
Odg. urednik: Anto Janković