1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Povijest

Pravoslavna crkva nad partizanima Sutjeske

Samir Huseinović
12. kolovoza 2018

Bez ikakve dozvole, na Sutjesci je već niknula pravoslavna crkvica. Sad se treba graditi još veća, što je uvreda za sve tadašnje borce drugih vjera i narodnosti - a četnike koji su ih ubijali pretvoriti u antifašiste.

Bosnien Denkmal Zweiter Weltkrieg Sutjeska
Foto: DW/D. Maksimovic

Fata Orlović iz Konjević polja već 16 godina traži da se iz njenog dvorišta ukloni bespravno izgrađena crkva. Međutim, nadležni entiteta Republike Srpske do danas nisu ništa učinile kako bi se poštivao zakon. I kao što to obično biva, ako se ništa ne čini, onda se počinitelji time ohrabruju da svoje (ne)djelo ponove.

Fata OrlovićFoto: AP

Ovo pravilo potvrdila je i najava gradnje hrama Svetog Prokopija u Nacionalnom parku Sutjeska, u blizini čuvenog partizanskog spomenika na Tjentištu. Iako za gradnju crkve, kako navode pojedini srbijanski mediji, nema nikakve valjane dokumentacije niti urbanističke suglasnosti, najviši dužnosnici Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, među kojima mitropolit dabrobosanski Hrizostom su već posvetili temelje crkve koja bi trebala biti na mjestu gdje su vođene najteže bitke u Drugom svjetskom ratu.

Od Bitke na Sutjesci prošlo je 75 godina. Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata BiH Bakir Nakaš kaže da nitko nema ništa protiv gradnje vjerskih objekata koji imaju svoju svrhu i svoje vjernike. Ali graditi crkvu na Sutjesci je „čista provokacija u svjetlu jačanja klerofašizma na svim razinama". „Samovolja crkvenih vlasti uz podršku općine Foča i uprave Nacionalnog parka dovela je do toga da se podižu temelji i križ kao početak gradnje crkvenog objekta u neposrednoj blizini spomenika i groblja poginulim partizanima. Ovim se činom žele 'pokrstiti' mrtvi partizani, ateisti ili vjernici drugih vjera i narušiti koncept Nacionalnog parka koji je sve drugo osim jednonacionalni, čitaj 'pravoslavni'. Ako se crkva gradi radi naroda, vjernika, onda takve objekte treba graditi blizu njihovog mjesta stanovanja, a ne uz spomen obilježje partizanima kojima je antifašizam bio iznad njihove vjere i nacije", kaže Nakaš za Deutsche Welle.

Mitropolit dabrobosanski Hrizostom je već posvetio temelje crkve za koju niti ima dozvolu, niti je po bilo čemu opravdana.Foto: Orthodox Metropolitanate Dabro-Bosnian

Bune se i borci iz Beograda

Nakaš tvrdi kako su i njegove kolege u SUBNOR-u uznemirene zbog ovakvog „agresivnog ponašanja crkvenih vlasti" u Republici Srpskoj, a još ih više ljuti što šute bivši partizani u Republici Srpskoj: „Čini se da je tamo antifašizam nestao, a da se SUBNOR stavio u službu dnevne politike režima vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Sad je izvjesno da će, pored ovakvih postupaka, početi dizati spomenike i dokazanim fašistima iz Drugog svjetskog rata", smatra Nakaš.

Mobilizirana je antifašistička zajednica regije, jer Sutjeska i spomenik palim borcima ne pripadaju samo BiH. Sekretar beogradskog Društva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji Miloš Lukinović kaže da je SPC i u Srbiji bez pitanja i bez dozvole izgradila crkvu kod spomenika partizanima poginulim na „Sremskom frontu". „To je apsurd, a crkva je napravljena pod izgovorom da nisu svi borci bili ateisti. Ovo na Tjentištu je još jedna podvala. Mnogi partizanski borci koji su poginuli na Sutjesci zaista nisu bili ateisti. Moj stric Andrija Lukinović je tu poginuo. Zaklali su ga četnici na Prenju dok je štitio odstupnicu Vrhovnom štabu. Mi smo porijeklom iz Dalmacije, sa Brača i moj stric Andrija i strina Draga su prvoborci tog kraja i borci Treće dalmatinske brigade koja je desetkovana u borbama na Sutjesci", kaže Lukinović za Deutsche Welle.

"Moj stric je poginuo na Sutjesci, a nije htio u Partiju jer je kao Bračanin, pjevao u crkvenom zboru!" ljuti se Miloš LukinovićFoto: picture-alliance/dpa/Tanjug

„Sad treba graditi katoličke crkve i džamije?"

Kad su komunisti tražili da Andrija stupi u redove Komunističke partije, on je odgovorio da to ne može učiniti jer „pjeva u crkvenom zboru", kaže se Miloš Lukinović. „Ali ta crkva na Tjentištu koju sada hoće napraviti ne bi bila Andrijina crkva! Što to znači? Da treba na Tjentištu graditi i katoličku crkvu? I džamiju? Pa to je apsurdno! To su budalaštine bez ikakvog smisla. Ostavite te mrtve neka žive u našim uspomenama onakvi kakvi su bili – borci za jednu zajedničku viziju svih nas", kaže Miloš Lukinović.

Novinar BH radija 1 Amir Sužanj za Deutsche Welle kaže da Tjentište snažno simbolizira antifašističku borbu partizanskih boraca raznih nacija, vjera i ateista iz mnogih dijelova tadašnje Jugoslavije. „Zato je najavljena gradnja crkve na tom području pokušaj omalovažavanja borbe protiv fašizma zloupotrebom vjerskih simbola. Tu nikad nije bilo crkve. Tjentište je od Foče odaljeno oko 25 kilometara, a svuda okolo su bošnjačka, muslimanska sela. Crkva se gradi u Nacionalnom parku sa zaštićenim prirodnim i povijesnim znamenitostima, poznatim širom svijeta, od spomenka partizanima do jedine europske prašume Perućice. Na kraju, to je zemlja koja je prilikom izgradnje spomen-obilježja na Tjentištu oduzeta od mještana Bošnjaka", podsjeća Sužanj.

Ne samo povijesni, Sutjeska je i izuzetni prirodni nacionalni park. Tko si može uzeti pravo tamo izgraditi crkvu "na divlje"?Foto: Dw/S. Huseinovic

787 poginulih Šibenčana, 688 poginula Splićana...

Naš sugovornik ističe da bi se najava gradnje crkve na Tjentištu mogla promatrati i u kontekstu nastojanja da se partizanskom pokretu da ekskluzivno srpski prefiks „što predsjednik RS-a Milorad Dodik godinama pokušava uraditi". „Ta dimenzija još je besmislenija, pogotovo na Sutjesci, gdje su partizani iz svih naroda ginuli zajedno i doslovno jedni uz druge. Da takvi pokušaji prekrajanja povijesti ne mogu izdržati ni elementarni ispit historijskih činjenica, dovoljno je pogledati samo dva primjera – samo iz dalmatinskog grada Šibenika i njegove okoline na Sutjesci je bilo 1.316 partizana, a poginulo je 787. Samo iz grada Splita i njegovog okruženja u toj velikoj bici učestvovao je 1.091 partizana, poginulo ih je 688", podsjeća Amir Sužanj.

On također tvrdi da se ovakvim „projektima" nastoji negirati sama priroda partizanske borbe uz istovremena bezobzirna nastojanja da se nekim drugim pokretima, u prvom redu onom četničkom, usprkos svim činjenicama, dodijeli antifašistički karakter.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi