"Ovo ti je čisti miks, centar sela totalno izmiješan, i tako smo to zapamtili“, govore mladi stanovnici Špionice, sela koje pripada Općini Srebrenik i predstavlja pravu sliku multietničke Bosne i Hercegovine. Pred Crkvom uznesenja presvete Bogorodice okupljaju se pravoslavni vjernici. Oni iz okolnih sela parkiraju automobile tik uz kuću mladog pravoslavnog svećenika Dragana Pavlovića, a mještani dolaze pješice.
"U Špionici se redovno obavlja bogoslužje nedjeljom i praznicima, prisustvo vjernika je na visokom nivou, s obzirom na njihov broj. Masovnije okupljanje je kada obilježavamo Crkveno slavu 28. avgusta“ – govori jerej i dodaje da je Uskrs najveseliji kršćanski blagdan.
Dok vjernici pale svijeće, razmjenjuju šarena jaja, koja, prema riječima jereja Pavlovića simboliziraju obnovljenu prirodu i život, vode se razgvori o životu, poslu, djeci, sjetvi, prazniku...
Jovo Jović je crkvenjak i brine o crkvi. "Ljudi se čude kako je ovdje sloga među narodima, kako ima posjećivanja, čak i u najtežim ratnim trenucima“, kaže on.
Cvijetin Rikanović živi u Austriji i u Špionici boravi za uskršnje blagdane. "U ratu smo u Austriji gledali video-kasete proslave pravoslavnih praznika u Špionici. Ljudi iz drugih djelova BiH nisu mogli vjerovati da je to moguće, govorili su da je to montaža, takva sloga među narodima u ratnom vihoru.

Kuće na prodaju

Marko Lakić nije bio u crkvi. Ipak, hvali mladog svećenika i šaljivo prepričava kako ga jerej kritizira jer ga nema među vjernicima: "A nema ni tebe, oče, u motelu gdje ja sjedim“, odgovara Lakić šaljivo.
"Braća se nisu bolje pazila nego Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Špionici. Tako je bilo i za vrijeme rata, ali neki su se prepali i odselili u Australiju, Kanadu, Njemačku, Švicarsku. Ima ih i po Brčkom, Bijeljini, Srbiji“, priča ovaj veseli obrtnik.
Ipak, veliki broj pravoslavaca je odselio. Crkva i kuće nisu dirane, ali neke su prodane.
Nema točnih podataka koliko je stanovnika imala ova mjesna zajednica do izbijanja rata, ali prema riječima vlasnika Radija Studio D Agana Djedovića u Špionici je živjelo oko 1.500 Srba.

Tjeraju ih ekonomski razlozi

Većinom su radili u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji, ali i u srebreničkim i tuzlanskim poduzećima. Danas, prema crkvenim podacima u Špionici živi 190 mještana srpske nacionalnosti, većinom su to stariji ljudi.
Na konstataciju da u selu pred nekoliko kuća stoje istaknuti natpisi "Kuća na prodaju“, Novak Miladinović odgovara da bi i on prodao svoju kada bi mu netko ponudio dobru cijenu. Kćerke su mu udate, dvije u Srebreniku i jedna u Gacku, a on je kupio stan u Novom Sadu.
Kuće koje su Srbi prodali kupovale su su najčešće izbjeglice iz Podrinja, Bošnjaci. Uglavnom se prodaju one u centru sela, dok za brdske predjele nema zainteresiranih. Također, na cijeni su parcele od 1.000 četvornih metara gdje se podižu nove kuće. Svi se slažu da prilikom prodaje ne prevladavaju nacionalni nego ekonomski motivi. Iako je rat ostavio trag i promijenio nacionalnu strukturu, duh zajedništva, sloge i tolerancije itekako je prisutan. I svi s ponosom ističu kako je njihova Špionica "Bosna u malom“.