"Nekad smo se ponosili da smo najmlađe selo s najviše djece u općini Srebrenica a danas u selu žive samo troje djece u tri obitelji", kaže sa tugom u glasu Mirsad Sinanović, koga u cijelom kraju poznaju po nadimku Mića iz Risića.

Urisići ili Risići, kako ga mještani nazivaju, su malo selo, 35 kilometara udaljeno od Srebrenice, dva kilometra od granice sa Srbijom i obale hidro akumulacijskog jezera Perućac na rijeci Drini. Od prije sedam godina je to područje postalo dio Nacionalnog parka Drina Srebrenica.  

Prije rata u selu je bilo 35 kuća, u kojima je po popisu iz 1991. godine živjelo 327 stanovnika. "Tijekom rata mnogi su izginuli a mi preživjeli smo morali pobjeći. Selo je uništeno i spaljeno", priča Mirsad Sinanović za DW.

Risićani su se počeli vraćati sedam godina nakon okončanja rata, u ožujku 2002. godine. "Tada su nam obnovljene 22 kuće i vratilo se oko stotinu stanovnika, među kojima je bilo i 18-oro djece", kaže Sinanović. I njegov sin Salmir nam se žali: "Nemam se s kim igrati, pa moram babu moliti da igramo nogomet."

"Danas  se ovdje, kako mi kažemo, dim vije iz samo tri dimnjaka. To znači da tu stalno žive tri obitelji s ukupno devetnaestero čeljadi, ako tu ubrojimo i troje djece",  nastavlja Sinanović priču o izumiranju ovog sela.

Proces odlaska stanovništva danas je naročito vidljiv na primjeru općine Srebrenica, ali nije puno bolja situacija ni na razini Bosne i Hercegovine. U većini sela žive uglavnom stariji stanovnici. To potvrđuju i statistički podaci iz popisa stanovništva 2013. godine, kada je u 1486 bosanskohercegovačkih sela živjelo manje od deset stanovnika. U oko 500 sela nije živio nitko. U 804 sela nije bilo djece. A danas su te brojke sigurno još i manje.  

Najveći problem - put

"Put nam je najveći problem, jer djecu treba odvesti do škole i otići u grad za sve što se treba kupiti. Neki od mlađih su se zaposlili ali bolje im se isplati plaćati stanarinu u gradu nego svaki dan uništavati auto po makadamskom putu punom rupa. Jezero nam je blizu. Imamo i uvjete za dobar turizam ali nitko neće doći kad je put loš”, pojašnjava Sinanović, dodajući da i on razmišlja o odlasku, jer mu najmlađe dijete najesen kreće u peti razred osnovne škole koja se nalazi u Srebrenici, udaljenoj 35 kilometara.  

Da su putevi rak-rana srebreničkih sela smatra i Fehim Habibović - Hadžija, kako ga, zbog toga što je obavio islamsko hodočašće hadž, nazivaju poznanici i prijatelji u rodnom selu Krušev Do, najudaljenijem od sjedišta Općine Srebrenica.  

"Zimi smo često odsječeni od svijeta jer snijeg zatrpa put, nestane struje i signala telefona a do najbližeg liječnika ili trgovine je 50 kilometara, većim dijelom lošeg šumskog puta kroz planinu.”  

Sela Luka i Krušev Do se nalaze u vrletima Žepske planine ispod Zlovrha na 1525 metara nadmorske visine a od Srebrenice su udaljena oko 50 kilometara. Do rata je tu živjelo oko 600 stanovnika, danas ih jedva stotinjak. Imali su i četverorazrednu školu koja je poslije rata obnovljena.

"Naša škola nikad nije počela sa radom samo zbog nebrige nadležnih vlasti. Djece je bilo ali su s roditeljima morala odseliti zbog školovanja i to je bio početak odlaska mještana. Od poljoprivrede je ovdje teško opstati a iz našeg sela ovdje nitko nije dobio posao. Ostali su samo stari i bojim se da u narednih 10-ak godina ovdje neće biti nikoga", kaže Fehim Habibović. U Kruševom Dolu je 1991. godine živjelo 408 stanovnika, 2013. bilo ih je 71, a danas samo 29-oro, među kojima su i tri žene od kojih su najmlađoj 83 godine. Odlazak stanovništva primjetan je u svih 19 mjesnih zajednica u Srebrenici.  

„U MZ Toplica je prije rata živjelo oko 1.000 stanovnika. Danas tu stalno živi jedva 50 ljudi. Sela Trubari i Đurići su prazna. Probudoli imaju četiri prazna zaseoka a u jednoj kući sama živi starica od 80 godina. U ostalim selima su po jedno-dva domaćinstva", kaže predsjednica ove mjesne zajednice Ružica Janković.

O razlozima zašto ljudi napuštaju sela ona kaže: "Ljudi su se poslije rata postupno počeli vraćati u sela. Vlast o tim povratnicima ne brine već 30 godina. Stari umiru a mladi nemaju želju da se vrate u ovakve uvjete gdje su u prvom redu putevi jako loši, nema podrške za opstanak ili zapošljavanje i po pitanju svega drugoga su mještani prepušteni sami sebi", kaže Jankovićeva.

Slično stanje je i u MZ Sućeska, u koju su se Srebrenčani prvi počeli vraćati nakon rata. "Sućeska je po prijeratnom popisu imala 2.930 stanovnika. Danas jedva da nas je oko 200. Mnoga sela su potpuno prazna, na primjer Donje Žedanjsko, Ornica, Dolovi, Sastavci, Gredina, Diljka, Podosoje, Kasapić... U prijeratnoj osmogodišnjoj osnovnoj školi danas je samo jedno dijete", kaže Nedim Ademović, predsjednik ove mjesne zajednice.

Gašenje škola

Prema arhivskim podacima iz 1987. godine, u općini Srebrenica je radilo sedam osmogodišnjih škola s ukupno 23 područne škole. U njima su se školovala 5.953 učenika. Danas su ostale samo dvije osnovne škole u Srebrenici i Skelanima sa sedam područnih, kombiniranih odjeja i ukupno 435 učenika. Prva osnovna škola u Srebrenici, koja je počela s radom prije 137 godina i za to vrijeme više puta mijenjala svoje ime, danas broji 219 učenika.

"U Potočarima je 128 đaka dok su seoske škole, nekad gotovo sve osmoljetke, danas samo kombinirani četverorazredni odjeli lagano se gase", kaže Amela Hadžić, zamjenica direktora Prve osnovne škole Srebrenica i dodaje: "U Podravanju je škola zatvorena 2021. godine a neizvjesna je i sudbina odjeljenja u Sućesci, gdje je samo jedan đak i na Žutici gdje imamo dvoje djece. U Sasama  je ove godine četvero te u Osatu i Osmačama po devetoro đaka."

Ljubimko Katanić, direktor Osnovne škole „Kosta Todorović“ u Skelanima kaže da ova škola danas u svih devet razreda ima 63 učenika, dok su zatvorena područne odjeli škola u Crvici 2009., i na Jezeru 2012. godine. U Srednjoškolskom centru u Srebrenici je najmanje učenika iz Srebrenice, kaže direktorica Sanja Kablar - Močević. "Trenutno u  našoj školi imamo ukupno 340 učenika od kojih je samo 85-oro iz Srebrenice, dok su ostali iz okolnih općina, najviše iz susjednog Bratunca i Ljubovije u Srbiji".

Upitan za razloge odlaska ljudi iz Srebrenice, Adem Mehmedović, načelnik Odjela za društvene djelatnosti i javne servise u Općini Srebrenica iznosi, kako kaže, osobno mišljenje."Generalna situacija u državi uzrokuje da mnogi odlaze. Vlada nesigurnost, i onda ljudi idu tamo gdje mogu lakše i bolje živjeti. Tako je to i kod nas. Dobar dio generacija ljudi, koji su se vratili nakon rata, nije među živima. Mladi ne žele da im energiju crpi loša politika, i na kraju se ne žele mučiti oko posla, s malim plaćama i odlučuju se da idu tamo gdje misle da će im biti sve lakše. A tu je i loša infrastruktura, udaljenost, nedostatak mnogih drugih stvari", zaključuje Mehmedović.

Općina Srebrenica je 1991. godine imala 36.666 stanovnika. U gradu je bilo oko 7.000 stanovnika, dok su ostali živjeli u 80 manjih i većih sela. Na popisu 2013. godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prebivalište u Srebrenici prijavilo je 13.409 stanovnika. Ovu brojku mnogi osporavaju, jer je smatraju preuveličanom zbog predizbornih malverzacija i fiktivnog prijavljivanja kako bi se osigurali glasači. Bilo kako bilo i taj broj je, smatraju poznavaoci prilika, značajno smanjen. To se posljednjih godina ogleda kroz odlazak posebno mladih pa i cijelih obitelji. U 2021. godini je Srebrenica imala 11.068 stanovnika, što je za 2.341 ili 17,46 posto manje u odnosu na 2013.