Do 15. 04. žene su u Njemačkoj zaradile onoliko koliko njihovi muški kolege već do 31.12 prošle godine. Na bonskom Ženskom sajmu tog je dana upadljivo puno žena nosilo crvenu torbu. Pritom se ne radi o modnom trendu, već o političkom signalu, upućuje teologinja Daniela Gurn. Crvena torba je simbol Equal Pay Day-a, a cilj te akcije je, prema riječima Gurn, crvenim torbama upozoriti na crvene brojke u ženskim novčanicima, ukazati na činjenicu da žene još zarađuju manje novca.

Žene često rade - gratis!

Daniela Gurn je predsjednica bonskog kluba Poslovnih žena. U pješačkim zonama i na raznim manifestacijama u više od 25 gradova njemačke aktivistice s crvenim torbama dijelile su informativne materijale i savjete za uspješne pregovore o plaći.

Prvi Equal Pay Day, Dan jednakih plaća, organiziran je 1988. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Od tada se on obilježava i u brojnim drugim zemljama - Belgiji, Austriji i Nizozemskoj. U svakoj od tih zemalja on pada na drugi dan jer ovisi o tome koliko muškarci godišnje više zarade od žena. Svaki dan iza 1. siječnja je dan kada su žene, u odnosu na njihove muške kolege, takorekuć besplatno radile.

Na papiru jedno, u praksi drugo

Kako je u mnogim njemačkim firmama uobičajeno da se ne zna koliko tko zarađuje, žene često niti ne znaju da su potplaćene. "Nama je važno ustanoviti uzroke tih razlika u plaćama i što se može promijeniti. Jasno je da se nitko neće dragovoljno ničega odreći, nego da se mi žene za to moramo same izboriti," kaže Daniela Gurn.

Razlika u plaćama se nikada otvoreno ne argumentira razlikom u spolovima. Konačno i u njemačkom Ustavu stoji da su žene i muškarci ravnopravni. Razni zakoni štite pravo na jednakost plaća za isti rad. No, taj "isti rad" u praksi je vrlo teško dokazati. Je li bolje radi i doista više napravi netko tko u uredu ostaje dulje? Može li se nekoj djelatnici u poduzeću povjeriti veća odgovornost iako će možda ubrzo zatrudnjeti?

Žene često i same krive

Uvijek se iznova ženama savjetuje da se odluče za tehnička zanimanja s argumentom da se traženi stručnjaci bolje plaćaju. No i telekomunikacijska savjetnica Antje Weger nosi crvenu torbu. "Mogu iz iskustva reći da se žene moraju boriti i sa svojim znanjem i kvalifikacijama izboriti ravnopravni tretman, posebno u branšama kojima dominiraju muškarci", objašnjava ona.

No, žene su često i same krive, kaže Daniela Gurn. One ne inzistiraju na redovitim pregovorima o visini plaće, dok njihovi muški kolege redovito i uporno traže korekcije plaća kod svojih šefova. A kada se ipak odluče zatražiti više novca, zadovolje se već i sitnom povišicom.

Minus u crvenim torbama nije samo sudbina ženskih zaposlenica u poduzećima, već i samostalnih djelantica. I one jeftinije prodaju svoje usluge nego njihovi muški kolege. Na onoga tko se pak prodaje ispod cijene, ne gleda se kao na jednako vrijednog - i to je vrzino kolo iz kojeg je teško naći izlaz. Od pomoći je, savjetuje Daniela Gurn, na internetu se informirati koliko se obično plaća za koji posao i onda odlučno reći: to je minimum koji tražim!