Ovoga petka (28.6.) u Iranu se održavaju predsjednički izbori. Bira se nasljednik predsjednika Ebrahima Raisija koji je poginuo u helikopterskoj nesreći 19. svibnja. Šestorica kandidata, koje je odobrilo Vijeće čuvara, imala su tri tjedna vremena za mobiliziranje birača televizijskim sučeljavanjima i predizbornim skupovima širom zemlje.

Od ukupno 83,5 milijuna stanovnika njih 61 milijun ima pravo glasa. No aktualna ispitivanja javnog mnijenja predviđaju da više od 30 milijuna iranskih građana neće izaći na izbore. Oni su deziluzionirani višedesetljetnim političkim represijama, gospodarskom krizom i propalim reformama.

Najveću izlaznost od 51,7 posto predviđa institut za društvena istraživanja Meta. Taj institut djeluje u sklopu Sveučilišta imam Sadeq, koje je osnovano nakon Islamske revolucije i na kojem se obrazuju budući vodeći kadrovi u državnim službama. Među njima je i 58-godišnji Said Džalili, tvrdolinijaš i bivši iranski nuklearni pregovarač. Njega se smatra kandidatom krajnje konzervativnog tabora na predsjedničkim izborima.

Mala prednost za umjerenijeg kandidata

U prvim predizbornim anketama vodio je Džalili, ali prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja instituta Meta vodi umjereniji Masud Pezeškian. On bi mogao dobiti 24,4 posto glasova. Pezeškian je od 2001. do 2005. bio ministar zdravstva za vrijeme predsjedničkog mandata Muhameda Hatamija. On se već želio kandidirati na predsjedničkim izborima 2021. godine, ali ga je Vijeće čuvara odbilo.

To što je njegova kandidatura sada odobrena smatra se strategijom Vijeća čuvara za mobiliziranje birača. Pezeškian pokušava pridobiti razočarane sljedbenike reformista. On je, primjerice, u predizbornoj kampanji kritizirao politiku obveznog nošenja tradicionalne marame. „Obećavam da ću zaustaviti taj način ponašanja, s kojim se na ulicama suočavaju naše kćeri i sestre", rekao je u nedjelju na predizbornom skupu u Teheranu.

Pezeškian se zalaže za stvaranje novog povjerenja između moguće umjerene vlade i stanovništva. Njegovi pristaše ga vide kao zadnju šansu za sprječavanje pobjede tvrdolinijaša. Oni se nadaju da će strah od pobjede ultrakonzervativnih političara kao što je Džalili mobilizirati i one koji nisu namjeravali izaći na izbore.

Said Džalili i predsjednik parlamenta Mohamad Bager Kalibaf smatraju se najizglednijim konzervativnim kandidatima. Ostala tri kandidata prema anketama dobivaju manje od pet posto glasova.

Zadnje ispitivanje javnog mnijenja instituta ISPA od 23. lipnja također predviđa tijesnu pobjedu Pezeškiana s 24,4 posto, dok bi Džalili dobio 24, a Kalibaf 14 posto. Ovaj institut sa sjedištem u Teheranu nije državna institucija, ali se smatra bliskim vladi.

Ako ovoga petka nijedan kandidat ne osvoji apsolutnu većinu, 5. srpnja se održava drugi krug izbora.

Inscenirani izbori za legitimnost

U Iranu predsjednik nije državni poglavar, nego predsjednik vlade. No stvarnu vlast u svojim rukama drži vjerski vođa ajatolah Ali Hamenei. Ovaj 85-godišnjak ima odlučujući utjecaj i u Vijeću čuvara koje određuje tko se smije kandidirati na izborima. Vlastodršci pomoću izbora pokušavaju dati legitimnost svom režimu, ali je mogućnost izbora vrlo ograničena.

Stručnjaci nakon ovih izbora ne očekuju velike političke promjene. „S ovim kandidatima vrhovni vođa ne ulazi u velike rizike. Vodstvo prije svega želi kontinuitet", kaže stručnjakinja za Iran Azedeh Zamirirad iz zaklade Znanost i politika (SWP) u razgovoru za novinsku agenciju dpa.

„Ne idem birati", kaže jedan 27-godišnji mladić u razgovoru za DW. „Sudjelovao sam na uličnim prosvjedima iako je bilo opasno po život. Želim da nestanu. Zašto bi ih trebao legitimizirati svojim glasačkim listićem?". I drugi mladi birači izrazili su razočaranje.

Presudno za njihovo držanje je brutalno postupanje sigurnosnih snaga prema prosvjednicima, koji su se nakon smrti 22-godišnje Jine Mahse Amini u rujnu 2022. mjesecima okupljali na ulicama. Nasilno gušenje tih prosvjeda je prouzročilo duboke podjele u društvu i dodatno demotiviralo birače.

Nepovjerenje prema predizbornim obećanjima

Mnogi birači ne vjeruju obećanjima kandidata. Već na zadnjim predsjedničkim izborima u ljeto 2021. izlaznost je bila mala – 48,8 posto. To je bio najmanji odaziv birača nakon revolucije 1979. godine.

Prema anketama ISPA-e, izlaznost bi ovoga puta mogla biti oko 50 posto. Od slabog odaziva birača u prošlosti su profitirali prije svega tvrdolinijaši. Oni su se mogli pouzdati u svoje vjerne birače iz religioznog miljea koji izlazak na birališta vide kao svoju dužnost. No za razliku od prošlih izbora, oni sada mogu birati između dva konzervativna kandidata, što znači da se glasovi neće koncentrirati samo na jednog od njih. Ako Pezeškian ne uspije mobilizirati svoje birače, vjerojatno će se ići u drugi krug izbora.

„Govor ili pisanje o bojkotu izbora za ljude u Iranu može imati teške posljedice", izvještavaju aktivisti iz Irana na društvenim mrežama. To se smatra „propagandom protiv režima" i kažnjava se sa zatvorskom kaznom do godinu dana.

Poznati primjer je slučaj Narges Mohamadi. Iranska dobitnica Nobelove nagrade za mir, koja se nalazi u zatvoru, u ožujku ove godine pozvala je na bojkot parlamentarnih izbora. Zbog te akcije i njezine korespondencije sa zapadnim političarima te zbog solidarnosti s jednom novinarkom koja je ponovo završila u zatvoru osuđena je na godinu dana zatvora zbog „propagande protiv države", priopćio je njezin odvjetnik Mostafa Nili prošli tjedan na platformi X.

Narges Mohamadi je iz zatvora poslala priopćenje u kojem kaže da neće izaći na predsjedničke izbore i uputila je pitanje odgovornim vlastima: „Kako se može postaviti urna za izbore pred one ljude kojima se istovremeno prijeti oružjem i zatvorom i koje se tlači?"

Ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku