Koncem siječnja je netom osnovan savez više džihadističkih skupina koje se bore u Siriji, još jednom je podsjetio na osnovni cilj pobune protiv Asadovog režima koja sad već traje sedmu godinu. Te vojne skupine, među kojima su i "Sirijski osvajački front" i "Armija boraca za vjeru " su se upravo udružile u novi savez: "Organizacija za oslobođenje Levanta" (Hayyat Tahrir al Sham, HTS).

"Pokušavamo okupiti sirijske skupine pod jedinstveno zapovjedništvo koje bi vojno i politički vodilo prema najvažnijem cilju: obaranju režima, oslobađanju svih sirijskih područja, zaštitu teritorijalne cjelovitosti zemlje i čuvanje islamskog identiteta stanovništva", kaže se u priopćenju. Na drugom mjestu je cilj još jasnije izražen: želi se uspostaviti šerijatska država u Siriji.

Time se i HTS smjestio među one skupine sa kojima države koje sudjeluju u borbama u Siriji - predvođene Rusijom i Turskom - izrijekom ne žele niti pregovarati. Koncem siječnja se na konferenciji u Astanu doduše čulo kako će se načelno voditi pregovori sa oporbenim skupinama, ali jasno se reklo da se neće razgovarati sa džihadističkim skupinama.

Teško partnerstvo

Za razliku od Moskve i Ankare, Asadov režim potpuno isključuje baš svaki razgovor sa bilo kakvom oporbenom skupinom. To je velika razlika sirijske vlade od svog najvažnijeg zaštitnika Rusije. Internetski portal Al-Monitor smatra to najvećom slabosti sastanka održanog u Astani: "U pregovorima se pokazalo da sve to malo utječe na zbivanja na terenu. Jer i sirijska vlada i regionalni čimbenici i dalje slijede vlastite ciljeve."

Ne na kraju i zbog toga je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault uoči razgovora u Ženevi koji počinju ovog četvrtka (23.2.) zatražio od Rusije da iskoristi svoj utjecaj i prisili Asadov režim da prestane baš sve predstavnike oporbe paušalno zvati "teroristima".

"Svi zločini počinju u glavi"

Upravo to je bitni preduvjet da bi se uopće počelo razgovarati s oporbom. Jer sve dok se pod svaku cijenu žele uništiti i snage ideološki umjerenih protivnika Asadovog režima, oni također nemaju nikakvog razloga prekinuti svoju borbu.

Početkom veljače je organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International objavila izvještaj o mučenjima i likvidacijama u zatvorima Asadovog režima. Već i to pokazuje kako se umjerena oporba ne bori samo za budućnost zemlje, nego i za vlastiti goli život.

Sirijski publicist i protivnik Asadovog režima Michael Kilo je u listu Al-Arabya al-Jadeed podsjetio što je rečeno već na početku pobune: "Mi nećemo oklijevati upotrijebiti baš sva sredstva koja se mogu zamisliti kako bi osigurali opstanak režima", poručili su predstavnici Asadov režima oporbi. Tu se ništa nije promijenilo. Zbog te odluke je do sad 450.000 osoba izgubilo živote. Kilo ukazuje kako "svi zločini počinju u glavi" i to je proces koji ovaj rat čini sve brutalnijim.

Što sa Asadom?

Ipak, povjerenik UN-a za Siriju Staffan de Mistura ipak nalazi i razloga za optimizam prije konferencije u Ženevi. Prekid paljbe koje je dogovoreno prije nekoliko tjedana je stabilnije nego svi dosadašnji pokušaji, izjavio je na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu. "Ako pažljivo postupamo (s tim prekidom paljbe) i podržavamo ga, dobra je šansa da bude uspješniji nego svi prijašnji".

I umjerena oporba je iskazala spremnost pregovarati, ali i dalje ističe glavni uvjet: Asad se mora povući. "Ne možemo rješavati čitave probleme regionalne i globalne sigurnosti dok je Asad na vlasti", izjavio je također u Münchenu Anas al-Abdah, predsjednik Nacionalne koalicije sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga.

Da li Moskva ima izbora?

Otvoreno je pitanje da li Moskva može - i hoće utjecati na Asadov režim. "Ne postoje mehanizmi koji bi onda doveli do političkog rješenja", smatra stručnjak za Bliski istok Haid Haid u razgovoru objavljenom na postaji Al-Jazeera. Razlozi su očiti: Rusija nema veliku volju biti jamac sigurnosti u Siriji koja bi i bez Asada lako mogla postati leglo nasilja. Istovremeno, Moskvi bi bilo veoma teško postaviti nekakvu vladu u Siriji koja bi - sa jedne strane, bila vjerodostojna alternativa Asadu, a istovremeno bi bila naklonjena tako dobrim odnosima sa Kremljom. Nakon što je Moskva godinama podržavala samo Asadov režim, jedno posve isključuje drugo.

Kako bi se postigao trajan mir u Siriji i čitavoj regiji, treba postići sveobuhvatno političko rješenje, izjavio je povjerenik UN-a Mistura u Münchenu. Kako bi to rješenje uopće moglo izgledati, o tome još nema niti prvih naznaka.