Nikola Niki Pilić, rođen u Hrvatskoj, obilježio je najuspješnije razdoblje njemačkog muškog tenisa. Pod njegovim vodstvom, Njemačka je triput osvojila Davis Cup, natjecanje koje se u tenisu smatra ekipnim svjetskim prvenstvom. 1988. u Göteborgu i 1989. u Stuttgartu momčad je predvodio Boris Becker, a 1993. u Düsseldorfu kapetan tima bio je Michael Stich, još jedan njemački pobjednik Wimbledona.

Kasnije je Pilić do Davis Cup naslova stigao i s Hrvatskom (2005., s Ivanom Ljubičićem) te Srbijom (2010., s Novakom Đokovićem). Nitko drugi u povijesti nije osvojio ovo natjecanje s tri različite nacije.

Prvi teniski profesionalac iz istočne Europe

Nikola Pilić je i kao igrač ispisao povijest tenisa. Rođen je 1939. u Splitu, a s 22 godine odlučio se za profesionalnu karijeru, postavši tako prvi igrač izvan kruga zapadnoeuropskih zemalja koji je napravio taj korak. Kao igrač je osvojio četiri turnira u pojedinačnoj konkurenciji.

Grand Slam naslov u singlu nikada nije uspio osvojiti, a najbliže je bio 1973. godine kada je stigao do finala Roland Garrosa, no ondje nije imao izgleda protiv Rumunja Ilieja Năstasea.

Pobuna igrača zbog njegove suspenzije

Kako bi mogao nastupiti u Parizu, Pilić je odbio igrati Davis Cup meč za tadašnju Jugoslaviju. Kao kaznu, bio je suspendiran za Wimbledon 1973. Iz protesta, 73 od tadašnjih 90 članova sindikata profesionalnih igrača odbilo je nastupiti u Wimbledonu, među njima i branitelj naslova Stan Smith iz SAD-a.

U parovima je ipak došao do Grand Slam naslova: 1970. na US Openu u New Yorku, zajedno s Francuzom Pierreom Barthèsom.

Karijera trenera i izbornika

Godine 1977. završio je igračku karijeru i posvetio se trenerskom poslu. 1982. započeo je rad u Njemačkom teniskom savezu (DTB), a četiti godine kasnije postao je Davis Cup izbornik Njemačke. Godinu kasnije dobio je i njemačko državljanstvo.

„Tko se ne bori kao životinja, tko ne radi, ne može uspjeti“, govorio je Pilić, poznat kao zahtjevan trener. Iako su ga neki igrači kritizirali zbog autoritarnog stila, rezultati su mu davali za pravo.

Njegova era njemačkog izbornika završila je 1997. godine, nakon čega je još savjetovao DTB.

U Münchenu i Hrvatskoj vodio je teniske akademije za mlade talente, a 2014. preselio se u Opatiju, gdje je do smrti živio povučenim životom.