Opus Matina Walsera je upravo golem: osamdesetak knjiga romana, eseja i pjesama, velik broj kazališnih predstava i radio-drama, a uvijek iznova je znao i uzburkati javnost svojim izjavama. Još prošle godine je svoje rukopise ostavio Književnom arhivu u Marbachu, a za transport svega toga iz njegovog doma na Bodenskom jezeru je bilo potrebno dva šlepera.

Tek maleni dio njegovog opusa je preveden na hrvatski – kao na primjer roman Zaljubljeni Goethe (Fraktura, 2011.), ali u Njemačkoj se smatra jednim od najznačajnijih autora poslijeratne književnosti, podjednako važan kao i nobelovac Heinrich Böll, Günter Grass ili Siegfried Lentz. Iako je to bila tema svih tih i u inozemstvu poznatih književnika, Walser se još više usredotočio na život u provinciji i tamošnje licemjerje i malograđanštinu u suvremenoj Njemačkoj. Isto tako, sudbine njegovih junaka su u pravilu priče o neuspjehu što nije nešto što se „voli čitati“, ali u Njemačkoj se itekako čitalo.

Pišem, dakle postojim

Makar je dobitnik čitavog niza literarnih nagrada i čak pet počasnih doktorata, zbog te brutalne realnosti su ga i njemački književni kritičari napadali za, kako je smatrao jedan od najutjecajnijih književnih kritičara Marcel Reich-Ranicki „nedostatka mašte, ali velike marljivosti u pisanju“. No on je uporno ostao vjeran svom načinu svjedočenja o današnjoj Njemačkoj, baš kao i svojoj marljivosti.

Isto takav je bio i njegov politički angažman: bilo da je to bilo protivljenje ratu u Vijetnamu u šezdesetima, ljevičarskom angažmanu uoči izbora kancelara Brandta pa do provokativnog zamjeranja njemačkim kolegama zbog „zloupotrebe“ holokausta i Auschwitza kroz „monumentaliziranje te sramote“ zapravo tek da bi se čulo za njih. Nije neosporna niti njegova podrška inicijativi Alice Schwarzer u njenoj nedavnoj inicijativi mirovnih pregovora Ukrajine i Rusije umjesto da se Ukrajincima uporno šalje oružje – tu je Walser bio među prvim potpisnicima.

Martin Walser je bio rođen prije 96 godina u katoličkoj obitelji ugostitelja i trgovaca ugljenom u Wasserburgu kod Lindaua. Tom ozračju Bodenskog jezera je ostao vjeran čitavog života, baš kao i svojem načelu „pišem, dakle postojim“: posljednja njegova knjiga sa Cornelliom Schleime izašla je još prošle, 2022. godine: „Knjiga snova: dopisnice iz spavanja“.

aš

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu