Njemačka savezna policija je u rujnu 2018. zaustavila Haithama T. na austrijsko-njemačkoj granici. Sirijac je htio u Njemačku, gdje je njegov brat živio već nekoliko godina. Policajci su ga ispitivali i ponudili mu da telefonira i angažira odvjetnika. Odbio je odvjetnika, a kada je nazvao jedan telefonski broj, nitko se nije javio. To su na neki način njegova jedina iskustva s Njemačkom.

Nakon nekoliko sati, njegovom boravku u zemlji došao je kraj. Ukrcali su ga u zrakoplov za Grčku, zemlju u kojoj je ušao u Europsku uniju. Danas ima 31 godinu. Kaže da je tada bio šokiran.

Pozadina takve hitne deportacije bio je takozvani „Seehoferov dogovor“. Tadašnji savezni njemački ministar unutarnjih poslova, bavarski političar Kršćansko-socijalne unije (CSU) Horst Seehofer, sklopio je sporazum s Atenom na temelju kojeg su se izbjeglice, bez pokretanja postupka za dodjelu političkog azila, u roku od 48 sati mogle vraćati u Grčku.

Seehofer je htio zaobići Dablinski sporazum

Prema Dablinskom sporazumu Njemačka je dužna preispitati zahtjev za azil izbjeglica koji se pojave na njenim granicama. Seehofer je to pravilo htio zaobići. Njemački upravni sudovi su narednih godina zauzeli stav da je dogovor protuzakonit, a osobe koje su na taj način vraćene u Grčku ponovno su vraćene u Njemačku.

Haitham T., međutim, nije bio te sreće. Zatvorili su ga na otoku Leros, a jedno vrijeme mu je čak prijetila deportacija u Tursku. Tek kasnije, zbog psihičke bolesti, grčke humanitarne organizacije uspjele su mu osigurati izbjeglički status u Grčkoj. Taj mu je status omogućio da ponovno otputuje u Njemačku. Danas živi u okolici Dortmunda kod svog brata.

Europski sud utvrdio kršenje ljudskih prava

Sirijac je podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog deportacije 2018. godine. Sada je donesena presuda prema kojoj je deportacija u Grčku prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima. U obrazloženju se navodi da su njemačke i grčke vlasti u ovom slučaju prekršile zabranu nehumanog i ponižavajućeg tretmana.

U presudi se navodi da Njemačka tog Sirijca nije smjela jednostavno vratiti u Grčku, jer je tada postojala opasnost da u tamo neće imati adekvatan postupak za dodjelu političkog azila. A Seehoferov dogovor nije sadržavao jamstva za korektan postupak u Grčkoj. Zato suci smatraju da je postojala realna opasnost da bi grčke vlasti sirijskog izbjeglicu ubrzo deportirale u neku treću zemlju, pa je mogao završiti čak i u Siriji. Sve to krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

Nadalje se u obrazloženju presude kaže da Njemačka nije mogla garantirati da Sirijac, kojeg je brzo deportirala, neće biti u Grčkoj pritvoren pod uvjetima koji krše ljudska prava. Europski sud za ljudska prava već je nekoliko puta kritizirao uvjete u grčkim deportacijskim zatvorima.

Presuda je relevantna za aktualnu raspravu o azilu

Iako se odnosi na konkretan slučaj iz 2018., presuda je važna i za aktualnu političku raspravu o politici prema azilu. Constantin Hruschka, profesor prava na Evangeličkoj visokoj školi u Freiburgu, kaže da presuda znači da bi i vraćanje s njemačke granice značilo kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima.

Takva vraćanja s granice već tjednima traže oporbeni demokršćani (CDU). Stručnjaci su upozoravali da bi takva praksa kršila važeće propise Europske unije. Hruschka kaže da, nakon ove presude, Europska konvencija o ljudskim pravima postaje dodatni pravni protuargument u raspravi. „Vraćanje je moguće samo ako se izbjeglicu preda institucijama. Obično vraćanje dakle nije dopušteno.“

Lančana deportacija mora biti isključena

Hruschka objašnjava da njemačka policija ne smije vratiti migranta u članicu Europske unije u koju je najprije stigao ako bi to dovelo do takozvane „lančane deportacije", nakon koje bi on na kraju završio u zemlji podrijetla. To ne bi bilo u skladu s presudom.

Čak i najave Nizozemske i Poljske da će privremeno suspendirati pravo na azil, prema mišljenju profesora Hruschke, onemogućuju vraćanje izbjeglica u te zemlje, budući da tamo nije zajamčen korektan postupak preispitivanja zahtjeva za azil.

Organizacije za ljudskih prava pozdravljaju presudu

Nevladina organizacija Pro asyl pozdravlja presudu iz Strasbourga. „Njemačka je obvezna očuvati standarde zaštite ljudskih prava i omogućiti pristup pravnom mehanizmu podnošenja zahtjeva za politički azil i na njemačkim granicama“, kaže Tareq Alawos iz Pro asyla. Ta organizacija se, zajedno s partnerskim organizacijama kao što je Europski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR), uključila u ovaj sudski postupak.

Podnositelj tužbe ima pravo na odštetu

U slučaju Haithama T. njemačke institucije su prije deportacije morale provjeriti je li u Grčkoj zajamčen postupak za dodjelu političkog azila. Prema presudi iz Strasbourga, to 2018. godine nije bio slučaj.

Za 31-godišnjeg Sirijca presuda donosi zakašnjelu satisfakciju: „Ipak ima pravde“, rekao je za njemački javni medijski servis ARD. Tadašnje kršenje njegovih prava bilo je drastično, pa će sada dobiti odštetu. Suci su odredili da mu Njemačka mora platiti 8.000 eura, a Grčka 6.500 eura.