„Politički sud autora je strog. Ali, sudski pravorijek koji ne laska njemačkoj politici prema Jugoslaviji devedesetih godina počiva na besprijekornoj profesionalnosti“, tako svoju recenziju o knjizi Ulricha Schillera „Njemačka i 'njezini' Hrvati“, objavljenu u lijevo-liberalnom Süddeutsche Zeitung-u započima Heiko Flottau. Svoju tvrdnju o profesionalnosti potkrepljuje navodeći da je Schiller bio dopisnik njemačke radio-televizijske mreže ARD-a u Beogradu, Moskvi i Washingtonu, a pisac predgovora Hans Koschnik međunarodni upravitelj Europske unije u Mostaru. Schiller također konstatira da se u Njemačkoj često umanjuje „sukrivnja Hrvata za jugoslavenske ratove“ te da je ondašnja njemačka vlada „krivo procijenila situaciju“.

Ponavljanje dvojbenih teza

Autor dalje citira iz knjige Ulricha Schillera tvrdnje poput ove: „Za Kohla i Genschera je to bila preteška zadaća, oni nisu bili dorasli kriznom menadžmentu u Jugoslaviji, oni su, istina, bili iskusni u konfliktu Istok - Zapad, ali o Balkanu su znali malo ili ništa i osim toga apsorbirala ih je drama ponovnog njemačkog ujedinjenja.“ Autor recenzije ponavlja tezu o „preuranjenom priznanju Hrvatske“ te, citirajući Koschnika, o „Tuđmanovoj namjeri da Bosnu podijeli između Srbije i Hrvatske“.

Glavni argument pisca recenzije u obrani teza postavljenih u knjizi Ulricha Schillera i predgovoru Hansa Koschnika profesija je dvojice autora. „S obzirom na kompetenciju obojice autora gotovo je suvišno reći da oni ne relativiraju povijesnu sukrivnju srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Korijene hrvatsko-njemačke tragedije otkriva Schillerova knjiga već na prvi pogled: omot prikazuje spomenik kod Jasenovca. Prema Schillerovom prikazu, Tuđman je devedesetih godina svoju 'novu' Hrvatsku odlučio graditi na hrvatskom nacionalizmu uzgajanom u fašističkoj ustaškoj državi.

Izjednačavanje Miloševića i Tuđmana

Autor se dalje osvrće na Hitlerov napad na Jugoslaviju, uspostavu fašističke ustaške države u Hrvatskoj, koncentracijski logor Jasenovac: „Jesu li hrvatske ustaše u njemu ubile 70.000 ili 700.000 Srba, židova, kao i Sinta i Roma, do danas nije poznato egzaktnoj znanstvenoj spoznaji“, konstatira autor recenzije Heiko Flottau. Tvrdi da Tuđman nije htio ništa znati o zločinima ustaške države te da je spadao među one koji su „relativirali holokaust i kojima bi danas u Saveznoj Republici bilo suđeno“.

Autor recenzije navodi Schillerovo mišljenje da je Titova politika sprječavanja mirne rasprave o nacionalnim razlikama pridonijela propasti Jugoslavije, te kroz vlastite ili citirane tvrdnje, što nije uvijek jasno razdvojeno, izjednačava krivicu Miloševića i Tuđmana zaključujući: „Schillerova knjiga završava konstatacijom da bi Tuđman, da nije umro, vjerojatno isto kao i Milošević morao odgovarati pred Haškim tribunalom za Jugoslaviju. Koliko god Schiller kritizira Tuđmanove političke pogreške, potpuno mu je stran protuhrvatski osjećaj. Štoviše on od Europe zahtijeva da pomogne Hrvatskoj u suočavanju s njezinom novijom poviješću. Pritom bi se Njemačka osjetila prisiljenom da svoju ondašnju politiku kritički preispita“, zaključuje Flottau prenoseći Schillerove misli.

Süddeutsche Zeitung / aj

Odg. urednik: Dunja Dragojević