Sascha nije njegovo pravo ime. Čak i 20 godina nakon napuštanja neonacističke scene osjeća se ugroženim. Na Dan prevencije protiv desnog ekstremizma učenicima jedne srednje škole priča šta je sve radio kada je bio njihovog uzrasta odnosno kada je imao 15, 16 godina: "Cijeli dan sam provodio razmišljajući kako da drugim ljudima od života napravim pakao. Svaki put, kada bih počinio nasilničko djelo, sa svakom novom žrtvom osjećao sam se bolje, uzvišenije."

Serija ubojstava građana stranog podrijetla u Njemačkoj ga je prenerazila, ali ga potencijal i spremnost na nasilje nisu iznenadili. On je opisao kako su nekada upravo nasilje i prezir prema ljudima dominirali njegovim životom: "Tukao sam manju djecu, udarao žene i osobe u invalidskim kolicima. Palio sam ljudima kosu. U vlaku ili autobusu, kada bi ušao netko tko mi se ne bi svidio, s obje ruke bih se uhvatio za ručke, skočio i čizmama ga punom snagom udario u lice, a potom izašao."

Prijateljstvo, pivo i kampiranje s kalašnjikovim

"Ekstremni desničari nisu ga pridobili svojim parolama", kaže Sascha i objašnjava: "To nije imalo veze ni s politikom niti s mržnjom prema strancima. Štoviše, ja sam imao prijatelje koji su bili stranog podrijetla i vodio sasvim normalan, standardan život."

Tada mu je bilo 12 godina i u školi je bio autsajder. Njegovi prijatelji bili su mladići s kojima je pio pivo i koji su ga sa sobom vodili na kampiranja: "Tek ti je 12 godina, a provodiš vrijeme s 20-godišnjacima u Belgiji, kampiraš u nekoj tamo šumi, uvečer ste svi okupljeni oko vatre. Idući dan ti pokazuju kako funkcionira kalašnjikov. To na tebe naravno ostavi dojam, misliš kako nikome ništa nećeš ispričati ali su uvjeren da je to bio fantastičan vikend."

Tako je Sascha sve dublje zaglibio i radikalizirao se ulazeći na ekstremno-desničarsku scenu sa sve agresivnijim parolama, muzikom i sve većom spremnošću na nasilje. "Deseti put si ti onda na redu da umjesto šakom kreneš na nekoga s bocom od piva. Bio sam najmlađi i najmanji zato sam morao otići i korak dalje da bi me prihvatili. I dok se okreneš imaš 13,14 prekršajnih postupaka iza sebe, a tek ti je 15 godina", priča Sascha.

Bespomoćni roditelji – užasna djela

Njegovi roditelji nisu znali što da rade. Sascha se potpuno identificirao s neonacističkom strankom NPD, pohađao njihove seminare i vrbovao mlade ljude. Kada mu je bilo 19 godina morao je u zatvor zbog jednog teškog kaznenog djela. Tada je prvi put bez alkohola i droga imao vremena za razmišljanje o tome što radi. Potom ga je, kada je postao svjestan što je radio, preplavio sram. Njegova žrtva je preminula po okončanju sudskog postupka. U zatvoru je spoznao da je griješio. Uz pomoć obitelji se uspio osloboditi tog poriva za nasilje.

"Istinska kazna nisu bili ni zatvor niti visoka novčana kazna već noćne more i pomisao da si ubojica. To je kazna koja ne samo da je primjerena već je i opravdana", kaže Sascha.