Priča Asadovog zatočenika br.72
20. kolovoza 2018
Noću bi se prisjećao uspomena: Svaki put kada padne noć, kada čuvar udari palicom po čeličnim vratima, kada svih 30 ljudi s kojima je dijelio ćeliju odu na spavanje. Svako je dobio po jedan pokrivač. Jedini izvor svjetlosti i pokazatelj vremena bila je špijunka na vratima. Sjećao bi se svih večeri uz roštilj s prijateljima i ponavljao uspomenu na trenutak kada je dobio prvo dijete, Jasina. Često bi išao u šetnju ulicama kroz svoj kraj Baba Amra ili hodao poljima i brao marelice. U trenucima delirijuma nadao se da je njegova stvarnost samo loš san i da će biti kod kuće kada se probudi. Njegova sećanja bila su maglovita. Pokrivač je bio prekratak i nije dosezao ni do stopala.
Osetio je kako se bol vraća. Ozlijede od mučenja nanijete nekoliko sati ranije bile su i dalje svježe, dok su se ostale rane gnojile. Njegovi najgori strahovi su mu odvraćali pažnju od povreda. Jesu li zlostavljali njegovu ženu i majku kao što su prijetili, čak i nakon što je potpisao priznanje koje nije ni pročitao? Leži li njegova obitelj mrtva negdje ispod ostataka bombardirane kuće? Jecao je s licem rukama. Buka, čak i šapat, bili su kažnjivi. Mizjed Kalid Tahad, zatvorenik broj 72, izdržao je preko 365 takvih noći.
Dan u životu zatvorenika broj 72
„Odgovorite, tko je predsjednik Sirije, tko je vaš bog?", derali bi se čuvari. „Bašar Asad, gospodine, dugo poživio naš predsjednik", zatvorenici bi odgovarali. Mekan udarac krohova bačenih na zemlju bio je njihov znak da se okrenu i čuče. Jedan kruh se dijelio između tri osobe uz nekoliko žlica jogurta.
Postojala je rutina u Asadovim ozloglašenim odajama za mučenje. Obroci su prekidani vrijeđanjima, eufemistično nazvanim ispitivanjima. Neke od najčešće korišćenih tehnika bile su vješanje o zglobove satima, savijanje tijela da stane u automobilsku gumu i bezbroj udaraca bičem.
Mučenje u Siriji ima tradiciju. Prema međunarodnoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava Amnesty International, otac Bašara Asada, Hafez, koristio je 35 različitih tehnika mučenja. Navodno je Hafez Asad za neke saznao od nacističkog ratnog zločinca Aloisa Brunnera, koji je u Siriju pobejgao od suđenja za slanje stotina tisuća Židova u koncentracijske logore u Drugom svjetskom ratu.
Bašar Asad i naslijeđe njegovog oca
Broj 72 je znao da pomoć nije na putu. Bio je samo još jedan broj među tisućama pritvorenika. Represija i korupcija bili su način života, a ljudi iz Homsa kao što je Mizjed, morali su se povinovati nadmoći režima. Val protesta koji je pozivao na reforme raširio se arapskim svijetom 2010. godine, a Sirijci su ustali i usprotivili se protiv režima. Među njima bio je i Mizjed.
Protesti su izazvali žestoku reakciju režima. U vrhu Asadove klike i tada je bio Džamil Hasan, šef zrakoplovne obavještajne službe koji je upravljao najozloglašenijim ustanovama za pritvor u kojima su disidenti „ispitivani”. Kao da ponižavajući tretman tisuća zatvorenika nije bio dovoljan, general Hasan je u intervjuu 2016. godine izjavio kako bi se opoziciji htio suprotstaviti još okrutnijim sredstvima.
Da je Bašar imao strogost njegovog oca u suočavanju s ustankom, rat bi bio završen mnogo ranije, kaže Hasan podsjećajući na represiju Hafezovog režima nakon pobune koju su potakla Muslimanska braća početkom 1980-ih.
Mizjed se ne sjeća '82. Međutim, postao je svjestan okrutnosti Asada mlađeg kada su se fotografije osakaćenih tinejdžera iz susjedne provincije Dara pojavile na TV-u. Mučili su ih zato što su nacrtali antirežimski grafit.
Mizjed kaže da je podržavao lokalno stanovništvo koje se naoružavalo kako bi zaštitilo grad Baba Amr od Asadovih ispada. Međutim, on tvrdi da nikad nije uzeo oružje u ruke i da je pomagao samo Slobodnoj sirijskoj vojsci u njihovim građanskim i humanitarnim kampanjama.
Zatim ga je šrapnel pogodio u oko, te je ostao djelomično slijep – to je bio rezultat Asadovog bombardiranja grada Baba Amr. Bio je na putu za bolnicu kada su ga zaustavila dva sirijska vojnika. „Zar ne znaš da je opasno voziti se ovih dana", upitao je jedan od njih. To je bila njihova vrsta humora.
Vječita noćna mora
Oni su ga ispratili u zatvor Sajdnaja, jednu od ustanova za pritvor generala Hasana. To je bila prva stanica na njegovom dugom i bolnom putovanju. Prisjećajući se torture naređene od generala Hasana, rekao je: „Mučili su me strujom tri puta dnevno. Jednom prilikom mi je pao nokat u momentu udara”. Zatim, jednog dana u veljači 2013. godine, pozvao ga je brigadir. Pustili su ga da se istušira i dali mu novu odjeću. Njegov prvi osjećaj bilo je olakšanje. Olakšanje od njegovog zaudarajućeg mirisa, od svakodnevnih muka. Tog dana, on je bio netko, čak i ako bi ga ubili.
Nije mogao shvatiti zašto su ga pustili, ali sve se završilo iznenada. Kasnije je saznao za mogućnost da je pušten u okviru razmjene zarobljenika posredstvom ljudi iz Homsa. Pobunjenici su oslobodili dva Rusa tjedan dana prije toga, u zamjenu za pobunjenike i njihove pristalice koji su još uvijek bili živi u zarobljeništvu. Hodao je do Libanona s obitelji, među hordama drugih koji su tražili sigurnost. Trenutno živi u izbjegličkom kampu u dolini Beka. Sada, pet godina kasnije, rane su zarasle ali ožiljci su i dalje vidljivi kao dokaz zločina počinjenim nad njegovim tijelom. On je, kaže, opljačkan. Uskraćen mu je bilo kakav osjećaj dostojanstva. Nema očiglednog puta do suda njegovim počiniteljima. Rusija i Kina su stavile veto na namjeru UN-a da se sirijski režim pošalje pred Međunarodni kazneni sud u Hagu.
Njemačka izdala nalog za uhićenje
Neočekivano, Njemačka je navodno izdala nalog za hapšenje Džamila Hasana u lipnju, tražeći univerzalnu nadležnost. Prema međunarodnom pravu, genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti mogu biti krivično gonjeni bilo gdje, bez obzira na to gdje su počinjena djela.
Međutim, za Mizjeda je to besmislena gesta. „Neće ništa dobiti ime. Mogu li otići u Siriju i uhapsiti Hasana ili Asada”, pita se on. Mizjed sumnja da će itko od izvršitelja ikada platiti za svoje zločine. Šansa da se to dogodi je izgubljena zauvijek. „Oni [Zapad] su mogli zaustaviti Asada da su htjeli, ali nisu marili", kaže on dok otresa pepeo sa cigarete.