Oko 3.000 rudara je 10. kolovoza stupilo u nenajavljeni štrajk. Naoružani mačetama i kopljima sukobili su se s policijom i situacija je izmakla kontroli. Sukobi nisu iznenadili stručnjake koji poznaju tamošnju situaciju. Južnoafrička Republika je "bure baruta". John Capel iz zaklade Bench Marks, koja je specijalizirana za izradu socijalnih studija u rudarstvu, kaže da se to dalo očekivati zato što su promjene u rudarskoj industriji od kraja aparthejda 1994. bile minimalne: "Plaće su i dalje mizerne. Rudari su se nadali boljem životu, da će imati bolje kuće, dovoljno hrane i osiguranu zdravstvenu zaštitu. Realnost je da i dalje žive u naseljima sklepanim od lima bez vode i struje."

Izgredi i ubijanje mogli su se izbjeći da je tvrtka "Lonmin" poslušala preporuke stručnjaka koji su ispitivali socijalno stanje prije pet godina, kao i nedavno objavljenu studiju. Radnici su bili prekinuli rad zbog neisplaćenih plaća koje iznose oko 400 eura i tražili su tri puta veće plaće. Zaklada Bench Marks je već ranije preporučila poboljšanje radnih i životnih uvjeta.

"Preuska veza gospodarstva i politike"

John Capel kaže da su gospodarstvo i politika preusko povezani: "Te tvrtke vjeruju da mogu raditi što hoće jer imaju političke veze." U upravom odboru tvrtke "Lonmin" sjedi i bivši borac protiv rasne diskriminacije Cyril Ramaphosa. On je nekada bio vođa rudaskih sindikata. Danas je multimilijunaš.

Lucy Holbourne s Instituta za rasne odnose kaže da političari u Južnoafričkoj republici svojim ponašanjem potiču nasilje stanovnika: "Postoji politička retorika koja pomaže takvom stanju. Na primjer, u policiji kažu: pucaj da ubiješ, a predsjednik je osobno u više navrata pjevao staru pjesmu boraca za slobodu pod nazivom 'Donesi mi moj mitraljez'. To ne treba shvatiti doslovno, ali takva retorika stvara klimu koja signalizira da je nasilje normalno i prihvatljivo."

Krvoproliće se moglo izbjeći

Stručnjaci smatraju da do krvoprolića ne bi došlo da je vlada pravovremeno reagirala na zahtjeve rudara. Jaz između bogatih i siromašnih u Južnoafričkoj Republici je najveći u svijetu. Skoro 50 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, službena stopa nezaposlenosti je 25 posto. Zločini prolaze uglavnom nekažnjeno, policija je slabo obučena, državne bolnice propadaju i svugdje ima korupcije.

"Do danas se moglo puno više toga dovesti u red da je vlast posljednjih 18 godina bila bolja", ocjenjuje Lucy Holbourne. Ona zaključuje da, ako se tako nastavi, Južnoafričkoj Republici prijete socijalni nemiri.