Usprkos plažama iz snova na otočju Kiribati nitko više ne želi živjeti u blizini mora. Voda se ovdje sve više doživljava kao prijetnja. "U trenutku kada valovi dođu do naših kuća i sela, bit ćemo prisiljeni napustiti otok", kaže Anote Tong, predsjednik ove države-otoka usred Tihog oceana. Jer ono što je za većinu svijeta još uvijek horor-vizija iz budućnosti za stanovnike Kiribatija je stvarnost. Najviša točka otoka leži na tek tri metra iznad mora čime je budućnost ovog tropskog raja manje-više zapečaćena. Prema prognozoma, Kiribati bi se već za 25 godina mogao nalaziti pod vodom.

Opasnost od elementarnih katastrofa

No, kako proizlazi iz ekološke studije Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) za 2050, predstavljene ovog tjedna u Berlinu, sudbina Kiribiatija prijeti i mnogim velegradovima koji leže u blizini vode. Stanje je sve napetije jer trend povećanja broja stanovnika koji žive u priobalju se ne zaustavlja. Dok je još 1970. jedna trećina svjetskog stanovništva živjela u pojasu uz vodu danas ovdje živi više od polovice stanovnika. Procjena OECD-a predviđa da će do 2050. čak dvije trećine stanovnika Zemlje živjeti u priobalju. Šangaj, Bombaj, Kolkata, Bangkok... lista megagradova koji se nalaze uz more ili u neposrednoj blizini je duga. Prognoza OECD-a zvuči zloguko no ona će postati stvarnost, kako naglašavaju njezini autori, samo ako se ništa ne poduzme.

Voda za sve

No dok jedne vode ima previše druge vode, one pitke, bi uskoro moglo postati premalo. U svojoj studiji OECD predviđa da bi broj stanovnika Zemlje koji su pogođeni nestašicom pitke vode sa sadašnjih 1,3 mogao porasti na 3,9 milijardi. "Ako se uskoro ne promijeni odnos prema vodi kao najvažnijem prirodnom dobru, 2050. će 40 posto svjetskog stanovništva živjeti u područjima koja se bore s nedostatkom vode", kaže voditelj OECD-a za Njemačku Heino von Meyer. Konkurencija za čistu vodu u sebi sadrži i potencijal za moguće sukobe. OECD apelira na političare da u što skorije vrijeme započnu s pronalaženjem gospodasko-političkih rješenja ovog problema. To se prije svega odnosi na mjere za poticanje odgovornijeg odnosa prema vodi. "Političari bi recimo mogli odlučiti da svakom stanovniku omoguće 50 litara vode dnevno besplatno. Sve što je iznad te količine, dakle za zalijevanje vrta, punjenje bazena i slično bi se plaćalo. To bi potaklo na odgovorniji odnos prema vodi a siromašnijim stanovnicima bi se omogućio pristup besplatnoj pitkoj vodi", kaže von Meyer. Upozorenja OECD-a nažalost za stanovnike Kiribatija dolaze prekasno. Vodstvo ove države već je na Fidžiju otkupilo zemlju za svoje stanonvike za potrebe "dostojnog preseljenja".

Autori: Richard Fuchs/Nenad Kreizer

Odg. ur.: Snježana Kobešćak