Tiho zuji skener, prelazi piksel po piksel, što traje i traje... Kompjuter ima puno posla s polovicom strance novina velikog formata. Novine su vrlo stare. Radi se o orginalnom izdanju iz 1951. koje je izašlo u SAD-u i u kojem je objavljen novi strip. U uredu Achima Dresslera stoji cijela hrpa ovih novina i on već godinama skuplja ove stranice sa stripovima o princu Valiantu.

Umjesto plavokosog crnokosi s paž-frizurom

Ovaj srednjovjekovni junak jedan je od najpopularnijih likova u povijesti stripova. Njegovog stvoritelja, crtača i autora Harolda R. Fostera smatraju jednim od najvještijih u svom žanru. 13. veljače 1937. početak njegove srednjovjekovne sage pojavio se po prvi put u nekim novinama. Do 1971. ovaj je američki autor svakog tjedna crtao novu tablu stripa za novinsku stranicu. Sveukupno njih 1.788. To su ujedno bile i najuspješnije godine za Princa Valianta. Novine iz cijelog svijeta tiskale su ovaj strip, Hollywood ga je ovjekovječio na filmu. Izdavači su skupljali i objavljivali priče o Valijantu u posebnim izdanjima, a milijuni djece i odraslih pratili su njegove avanture.

U Njemačkoj je na primjer, ovaj crnokosi vitez s čuvenom "paž" frizurom uspio tek iz drugog pokušaja. 1939. se pojavio po prvi put u dječjem časopisu "Papagei". Ali pod imenom Princ Waldemar, koji je zapravo bio prijatelj samog princa Valijanta, ali koji se izdavaču činio prikladnijim protagonistom. Imao je plavu kosu i bolje je pristajao u sliku svijeta koju su za svoje vladavine oslikavali nacisti. No, već nakon nekoliko izdanja objavljivanje priča o princu Waldemaru je obustavljeno. Tek početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, strip se uspio nametnuti, uz manju promjenu imena. Iz princa Valianta nastao je "Prinz Eisenherz" (Princ željeznog srca).

Nadišao kvalifikaciju šunda

Nijemci su ga brzo zavoljeli. Treba spomenuti da stripovi u prvim godinama nove Savezne Republike Njemačke nisu među tzv. prosvjetnim radnicima bili previše popularni. Stripovi su karakterizirani kao šund. No princ se uspio nametnuti. Tekst se, za razliku od većine ostalih stripova, pojavljivao u kvadratiću na dnu slike, a ne u oblačiću iznad glave lika koji govori. Osim toga, radnja se događa u Srednjem vijeku, pa strip sobom nosi i izvjesnu povijesnu težinu.

I Achim Dressler smio si je kupovati ove stripove, koje je prvo vidio kod jednog školskog prijatelja. Od tada on je zaljubljen svijet ovog strip-junaka i jednako ga voli i sad kad je odavno odrastao.

Sredinom 2000. godine pojavila se sjajna prilika: Jedna velika izdavačka kuća izbacuje Princa Eisenherza iz svog programa i pa ovaj poduzetnik iz Bonna ne gubi vrijeme. Američkog vlasnika licence uvjerio je svojom idejom da stripove restaurira i objavi na razini njihove prvotne kvalitete. Tijekom prethodnih godina stripovi su doduše svako malo bili objavljivani, ali kvaliteta crteža nije bila na visini. Stoga je izavač Dressler odlučio odustati od poslova sa Supermanom, Asterixom i ostalima kako bi se, kao njemački izdavač, bavio samo Princom Valiantom.

Čuvar Fosterove ostavštine

On kompjuterskom tehnikom već više o pet godina obnavlja crteže, ispunjava istrošena mjesta, osvježava boje. Za jednu stranicu trebaju mu gotova dva cijela dana. Samom autoru Haroldu R. Fosteru je za njeno stvaranje trebalo i do 80 sati.

On je bio perfekcionist, pa je za pretpostaviti da bi mu se, da je živ, ova ideja o restauraciji stripa svidjela, vjeruje Dressler. "Mi sad ove priče predstavljamo u savršenom obliku, što bi si i on tada bio želio, da je bilo takvih mogućnosti". Dressler upravo obrađuje 18., posljednji nastavak, koji je objavljen 1970/71. No Princ Valiant će ga pratiti i dalje. John Cullen Murphy nastavio je crtati i pisati o njegovim avanturama sve do 2004. I ove stipove Achim Dressler ima namjeru pokazati u još boljem svjetlu.

Autori: Michael Borgers/Snježana Kobešćak

Odg. ur.: Anđelko Šubić