Antoine* nije netko koga je lako uzdrmati. Ovaj sindikalac se godinama borio za prava radnika. Ali kada je prije pet godina njegova kćer M. odjednom otišla u redove Islamske države (IS), njegov se svijet srušio.

"Kada sam dobio vijest da je ona u Iraku, u Mosulu, bilo je kao da mi se kuća srušila na glavu", kaže on za DW. "Mi nismo mogli ni zamisliti da bi se tako nešto moglo dogoditi. Ona je uvijek bila dobra u školi. Ja sam joj rekao: 'znaš li ti u što se uopće upuštaš i što je to salafizam'?"

26-godišnja M. je prešla na islam bez da je to rekla roditeljima - njih oboje su agnostici. Kada je vidjela da njen francusko-tunezijski prijatelj ne može naći posao kao električar, odlučila je s njim otići u Irak - kako bi mogla "slobodno upražnjavati" svoju religiju, kako je rekla.

Prema procjenama se ukupno 1.700 Francuza i Francuskinja priključilo Islamskoj državi. Oni su činili najveću grupu među oko 5000 zapadnih Europljana koji su otišli u Siriju i Irak. Danas ih je još oko 1.000 u kurdskim zatvorima i kampovima. I tamo oni čine najveću grupu zapadnjaka - oko 300 žena s djecom i 75 muškaraca u zatvorima.

Deseci žena i djece su netragom nestali

Kod kuće njihove obitelji pokušavaju privoliti francusku državu da ih vrati - i to pogotovo nakon što su prije pet tjedana deseci žena i djece nestali iz kampa Al-Hawl na sjeveru Sirije. Navodno su odvedeni iz šatora u kojima su boravili, kako bi bili registrirani. Među njima je bila i M. sa svojim 18-mjesečnim sinom koji se rodio u Siriji.

Do tada je njen otac s njom svakodnevno telefonirao. "Najčešće sam sa uspijevao suzdržati. No svejedno ja noću jedva da mogu zaspati. Stalno gledam video snimke svog unuka", priča Antoine. Kao i svi drugi roditelji s kojima je razgovarao DW, i on kaže da ne zna što je točno njegova kćer radila u Siriji.

"Stvaramo novi Guantanamo"

"Ali ja nisam njen sudac", dodaje Antoine. "Ona mora odgovarati za sve što je učinila i ima pravo na pravedan sudski proces, kao i svi mi. Baš to je razlika između demokracije i diktature. Ali mi tamo upravo stvaramo novi Guantanamo."

U toj nevolji se Antoine udružio s 100 drugih obitelji pripadnika IS-a u udruženje "Familles Unies" - "Ujedinjene obitelji". U njemu je članica i Catherine**. Njena tada 20-godišnja kćer je 2015. otišla u Siriju. Catherine je posebno šokirana time kako Francuska tretira svoju djecu. "Zašto se Francuska uopće muči i potpisuje neke konvencije o zaštiti djece, kada ih onda pušta da trunu u tim zarobljeničkim kampovima", kaže ona u razgovoru za DW. "Životni uvjeti tamo su strašni. Sve je vrlo nehigijenski i nema gotovo nikakve liječničke pomoći. U šatorima je ili strašno vruće ili strašno hladno. I često su poplavljeni kada naiđe oluja", priča Catherine.

I njena kćer, katolički odgojena, je prešla na islam. Njena majka se sjeća da je ona često telefonirala s nekim ženama iz Sirije. Ali što ju je konačno na to navelo da ode u Siriju, to majka ni danas ne zna. Kćer se tamo udala i rodila je sina koji danas ima tri i pol godine. Prije otprilike pet mjeseci su oboje nestali iz kampa Al-Hawl. Catherine vjeruje da su prebačeni u neki zatvor. Od tada ona s kćeri nema kontakt - do tada je svakodnevno razgovarala s njom. "Osjećam se totalno napuštena od strane Vlade. Oni se ponašaju kao da ti ljudi ne postoje. Ali oni postoje!", kaže Catherine.

Francuska vraća djecu - bez roditelja

No Vlada kaže da se ona pridržava međunarodnog prava. Francuska je dosada vratila 30-oro djece iz kampova, ali ne i njihove majke i očeve. Oko 200 odraslih je Turska protjerala u Francusku - na osnovi jednog bilateralnog sporazuma.

"Ljudi bi trebali ići pred sud u onoj zemlji u kojoj su počinili neko kazneno djelo", kaže Raphaël Gauvin, parlamentarni zastupnik vladajuće stranke LREM u razgovoru za DW. "A djecu vraćamo u Francusku samo ako se s tim slože njihove majke", dodaje on. Time Vlada djeluje u skladu s javnim mišljenjem - prema jednom istraživanju iz veljače prošle godine 80 posto Francuza smatra da bi pripadnici IS-a trebali biti izvedeni pred sud u Iraku ili Siriji.

"Francuska je posebno hladnog srca"

No odvjetnica Marie Dosé, koja zastupa obitelji 40 žena koje su zatočene u kampovima, kaže da to nije su skladu s međunarodnim pravom. "Ti ljudi se drže u zatočeništvu bez pravne osnove", kaže ona za DW. "A čak i kada bi tamo postojali neki sudovi - njihovo je kazneno djelo svoj začetak imalo u Francuskoj. Oni su tu optuženi zbog pristupanja jednoj terorističkoj organizaciji i tu bi ih se trebalo izvesti pred sud."

Kada je riječ o vraćanju pripadnika IS-a, Francuska je tu posebno hladnog srca, kaže u razgovoru za DW Letta Tayler i nevladine organizacije Human Rights Watch. "Francuska paušalno dijeli djecu od roditelja. U travnju je u zemlju dovedena mala djevojčica jer je imala srčanu manu. Ali njena je majka morala ostati u Siriji. To je beskrupulozno. Ta su djeca traumatizirana, a kroz odvajanje od roditelja Francuska im nanosi još jednu traumu", kaže Tayler.

U međuvremenu su Antoine i druge obitelji podnijeli sudsku tužbu kako bi primorali Vladu da Francuze vrati u zemlju. Sljedeće godine bi o tome mogao odlučivati Europski sud.

*Ime poznato redakciji

**Sugovornica je pristala na objavljivanje samo imena, bez prezimena