U njemačkim medijima su desni ekstremisti u pravilu muškarci. Slike muškaraca obrijane glave, koji napadaju strance i uzvikuju desničarske parole, tipične su za njemačke medije. Ali, među desničarima ima i žena. Zašto se žene priključuju desno-ekstremnoj sceni, pitali smo Renatu Bitzan sa Sveučilišta u Göttingenu, suosnivačicu znanstvenog projekta „Žene i desni ekstremizam“.

„U pravilu njih ne privlači slika žene koja vlada u toj sceni, nego ideologija kao i kod muškaraca: pripadnost narodu, rasi, naciji. To su najvažnije odrednice. Spol je tomu podređen. Unatoč tomu iz te načelne orijentacije proizlaze neka stajališta o ulozi žene. I to prije svega da bi ona za svoj narod trebala proizvesti što je moguće rasno čistiji pomladak i odgojiti ga u nacionalnom duhu. I drugo, one bi trebale kao drugarice sudjelovati i u političkoj borbi, dakle nacionalnoj borbi.“

I desne ekstremistice hoće emancipaciju

Ali, poimanja kako rasporediti težišta između tih dviju zadaća, vrlo su različita. Ona sežu od vrlo jakog fiksiranja na ulogu majke do takozvanog „nacionalnog feminizma“.

Dok primjerice udruga Zajednica njemačkih žena (GDF) žene ne ohrabruje samo da se politički angažiraju, nego je jako usmjerena i na majčinstvo i nacionalno utemeljenu argumentaciju, dakle zastupa klasične desne pozicije, ženska udruga „Mädelring Thüringen“ (Djevojačko kolo Tirinške) suprotstavlja se patrijarhatu i političkom tutorstvu nad ženama. Citat iz programskih smjernica te udruge:

„Današnja žena nije samo braniteljica obitelji i doma, nego i ravnopravna sudionica oblikovanja javnog života, koji podjednako obuhvaća sva područja i zanimanja. Mi ne želimo činiti pogrešku i stvarati sliku žene koja se odriče svoje prirodne zadaće majke. … Isto tako mi smo žene koje se ističu samostalnim djelovanjem, a ne kroz ulogu majke, kako se danas prečesto krivo tvrdi u nacionalnom otporu.“

Glede nasilja žene suzdržanije

Renate Bitzan tu vidi jasno pomicanje težišta. Majčinstvo igra određenu ulogu, ali u prvom je planu samostalnost, slobodan razvitak, stručnost i jasno očitovanje protiv patrijarhata te pozitivan odnos prema feminizmu.

Što se tiče pitanja prihvaćanja nasilja, žene su i dalje suzdržanije od muškaraca. Po mišljenju Renate Bitzan žene razmišljaju isto tako rasistički, antisemitski, nacionalistički kao i muškarci, ali sferu javne politike i nasilne provedbe svojih stajališta prepuštaju muškarcima. To odgovara tradicionalnim klišejima spolova i izvan desničarske scene, ali ne znači da se žene ne organiziraju:

„Najčešće su one organizirane u mješovitim skupinama, strankama, udrugama, i drugim organizacijama, ali neke imaju i svoje posebne ženske udruge i grupacije. Broj takvih ženskih grupacija osjetno je porastao u posljednjih deset godina. To može biti znak da se suradnja žena doživljava kao privlačna, da to žene same tako osjećaju. U svakom slučaju se može reći da je došlo do diferencijacije, da je ponuda postala raznovrsnija.“

I djevojke žele „biti netko“

Ali, zašto takve organizacije privlače žene? Jedna suradnica organizacije za rad s mladima iz Ostprignitza na istoku Njemačke, gdje je nezaposlenost jako velika, izvijestila je o tamošnjoj situaciji za djevojke.

„Djevojke se žele zabavljati, dosadno im je osobito na seoskim područjima i one traže nešto što je doista privlačno. A to je desna scena. To su privatne zabave, koje se organiziraju, to su koncerti. Mislim da veliku ulogu igra i to što žene žele biti negdje gdje su jake, gdje se netko njih može bojati, a to je zapra