Oni štite moćne afričke vođe i njihovu imovinu, osiguravaju strana ulaganja i interveniraju u unutarafričkim sukobima - uglavnom bez da se previše brinu o gubicima, kako u vlastitim redovima tako i u redovima protivnika (ili civila). Privatne vojne tvrtke iz inozemstva raspoređuju se širom Afrike u sve više zemalja pogođenima krizom. No, kako proizlazi iz nedavno objavljene studije Grupe za istraživanje i informacije o miru i sigurnosti (GRIP), neovisnog istraživačkog instituta sa sjedištem u Bruxellesu, mnogi plaćenici ne zaziru od kriminala i kršenja ljudskih prava.  

Utjecaj privatnih zaštitarskih tvrtki raste

"Privatne vojne tvrtke povećale su svoju moć i utjecaj u mnogim afričkim zemljama u posljednjih nekoliko godina: u nekim afričkim zemljama postale su svojevrsna država u državi i čak ugrožavaju suverenitet dotičnih zemalja", kaže autorica GRIP studije Amandine Dusoulier u intervjuu za DW.

„I dalje je teško procijeniti stvarni broj privatnih vojnika na afričkom kontinentu jer mnoge od tih tvrtki djeluju u sjeni“, kaže pak Jade Andrzejewski iz Francuskog promatračkog ureda za međunarodne odnose OERI, dodajući: "Ne raspolažemo detaljnim informacijama o privatnim vojnim jedinicama koje posluju u inozemstvu. Tvrtke uglavnom rade neslužbeno i prikrivaju svoje aktivnosti."

U fokusu kritika je prije svega privatna ruska plaćenička skupina Wagner, za koju se navodi da je raspoređena u Libiji, Mozambiku, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici i Maliju. Gdje god se pojave Wagnerovi plaćenici, skrbe za negativne naslove. Ali i druge privatne vojne i sigurnosne tvrtke, također i iz SAD-a i zapadne Europe, su aktivne u Africi. NI one baš ne shvaćaju uvijek ozbiljno pojam ljudskih prava, kako se navodi u studiji GRIP objavljenoj u ožujku 2022.

Ujedinjeni narodi zabrinuti

Prošlog rujna radna skupina Ujedinjenih naroda izrazila je zabrinutost zbog "sve veće uključenosti privatnih pružatelja vojnih i sigurnosnih usluga u akcije humanitarne pomoći" i pozvala na "obvezujući međunarodni pravni okvir" za privatne, globalno operativne sigurnosne tvrtke.

U svom izvješću radna skupina Ujedinjenih naroda podsjetila je na kršenja ljudskih prava koja su počinile privatne vojne tvrtke u različitim regijama svijeta u prošlosti, kao što su napadi američke sigurnosne tvrtke Blackwater u Iraku 2007.: gdje su pripadnici ove tvrtke nasumice pucali na civile, ubivši 14 osoba, među kojima je bilo i djece.

O ovim zlodjelima su pisali mediji diljem svijeta. "Ali takva i slična zvjerstva se još uvijek čine, također i prije svega u Africi", navodi radna skupina UN-a.

"Najamničke aktivnosti u Africi i dalje nas ozbiljnu zabrinjavaju", rekao je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres o izvješću radne skupine. A čelnik povjerenstva Afričke unije Moussa Faki Mahamat je naglasio: "Borba protiv plaćenika mora se promatrati u kontekstu promicanja mira i sigurnosti na kontinentu."

Napadi plaćeničkih skupina

Popis optužbi protiv privatnih zaštitarskih tvrtki je dugačak: prema dokumentu Ujedinjenih naroda, plaćenici iz ruske grupe Wagner više su puta ozbiljno prekršili ljudska prava nad civilima, između ostalog, i u Srednjoafričkoj Republici.

Dyckova savjetodavna skupina (Dyck Advisory Group DAG) također je na udaru kritika. Ovu južnoafričku sigurnosnu tvrtku angažirala je vlada Mozambika za borbu protiv džihadističkog nasilja al-Shabaab milicija u predjelu Cabo Delgado na sjeveru zemlje. Prema podacima UN-a, plaćenici iz DAG-a neselektivno su u lipnju 2020. ubijali civile i nisu radili razliku između civilnih i vojnih ciljeva.

Najpoznatije plaćeničke skupine

Među najpoznatijim privatnim vojnim tvrtkama prisutnim na afričkom kontinentu su - uz rusku Wagner grupu - američke tvrtke "CACI" i "Academi".  U Africi djeluju i tvrtke iz Francuske (na primjer "Secopex"), Velike Britanije (na primjer "Aegis Defence Services Ltd" i "G4S"), Ukrajine ("Omega Consulting Group"), Južne Afrike ("Dyck Advisory Group"), pa i iz Njemačke ("Xeless").

"Asgaard" je još jedna njemačka privatna zaštitarska tvrtka koja prvenstveno regrutira bivše vojnike Bundeswehra i policajce za sigurnosne zadatke. U Africi je ova tvrtka prije svega aktivna u zemljama poput Sudana, Libije, Mauritanije i Egipta.

Privatna zaštitarska industrija ima dugu povijest na afričkom kontinentu, kaže istraživač GRIP-a Dusoulier, bilo u Sahelu, na primjer u Maliju, ili u Srednjoafričkoj Republici. "Ovakvo stanje potiču dva čimbenika: slabost državnih institucija u nekim zemljama i bogatstvo kontinenta prirodnim resursima", naglašava Dusoulier.

Stručnjakinja OERI-ja navodi neke afričke zemlje koje su u prošlosti pribjegavale uslugama privatnih plaćenika: "Djelovali su u Angoli i u Sijera Leoneu u devedesetima. Tu isto treba spomenuti i zemlje G5 zone Sahela, kao što su na primjer Mali, Mauritanija ili Niger." Zemlje kao što su Srednjoafrička Republika, Sudan, Čad i Demokratska Republika Kongo također se nalaze ne dugom popisu afričkih država koje se oslanjaju na usluge privatnih vojih usluga. No kritike na ovakve prakse rastu: na summitu Afričke unije početkom veljače povjerenik AU za politička pitanja, mir i sigurnost, Nigerijac Bankole Adeoye, pozvao je da se "plaćenici potpuno isključe iz aktivnosti na afričkom kontinentu".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu