"To je samo vrh ledenog brijega", ustanovili su znanstvenici iz Mannheima, Gießena i Heidelberga u zajedničkoj studiji izrađenoj prošle jeseni. Tada su predstavili jednu studiju koju je dala izraditi Katolička crkva o seksualnom zlostavljanju djece. Njihove bojazni potvrđuju rezultati novog istraživanja Sveučilišta u Ulmu.Prema njemu je broj slučajeva seksualnog zlostavljanja u crkvi i do 30 puta veći nego što se do sada pretpostavljalo. Voditelj studije Jörg Fegert i njegovi suradnici su ispitali 2.516 osoba o njihovim iskustvima u djetinjstvu i mladosti. 0,16 posto ispitanih je navelo kako su u nekoj od institucija Katoličke crkve bili seksualno iskorištavani, a jednako toliko i u Protestantskoj crkvi. Kada bi se taj uzorak prenio na čitavo njemačko stanovništvo, moglo bi se zaključiti da je 114.000 djece bilo seksualno napastovano u Katoličkoj i još toliko u Protestantskoj crkvi. Prema istoj studiji u školama su učitelji ili učiteljice u istom razdoblju seksualno iskorištavali oko milijun osoba, treneri u sportskim klubovima oko 200 tisuća osoba, dok je ukupno u Njemačkoj seksualno zlostavljano oko 2.200.000 osoba, većinom u obiteljskom i rodbinskom okruženju.

DW: Gospodine Fegert, u studiji izrađenoj pod Vašim vodstvom polazite od toga da je u obje kršćanske crkve u Njemačkoj seksualno zlostavljano ukupno oko 230.000 djece i mladih. Je li Vas taj broj iznenadio?

Jörg Fegert: Zapravo da. Mi već dugo godina istražujemo fenomen seksualnog zlostavljanja. On se najčešće događa u obitelji. Ali i u svim segmentima života u kojima postoje različiti odnosi i ovisnosti koje iz njih proizlaze, na primjer, u sportu, u zborovima, u školama pa tako i u crkvenim institucijama.

U Vašoj studiji dolazite do broja koji je i do 30 puta veći nego u studiji koju su prošle jeseni predstavili njemački biskupi. Tada su, doduše, istraživani samo slučajevi zabilježeni u crkvenim dokumentima. U ovom istraživanju dajete uvid i u slučajeve koji do sada nisu izašli na svjetlo dana, koji nisu prijavljeni i registrirani. Je li ovo sada kompletna slika?

Svakako kompletnija. Meni bi bilo draže da imamo još veća i sveobuhvatnija istraživanja od ovoga koje smo mi s našim skromnim sredstvima mogli provesti. Ali na temelju svake reprezentativne ankete i odgovora dobivenih u njoj može se doći do stvarnih brojki. Tako da uvijek imate određeni raspon koji je sigurno točan, dakle, najmanje ih je 10 puta više, a možda i 100 puta. Da smo ispitali još više ljudi, a ne samo 2.500, na primjer 20.000 ili 200.000, onda bismo taj raspon mogli još preciznije suziti.

Do sada je fokus seksualnog iskorištavanje djece bio prije svega na Katoličkoj crkvi. A Vi sada računate da je jednako puno slučajeva bilo i u Protestantskoj crkvi. Znači li to da smo bili na jedno oko slijepi?

Vjerujem da to ima veze djelomično i s organizacijskim strukturama, a i povijesno gledano su prvi slučajevi bili iz Katoličke crkve. Skandal iz 2010. je krenuo s hrabrim korakom jezuitskog oca Mertesa koji je u žrtve u Kanizijevom sjemeništu (Canisius-Kolleg) u Berlinu shvatio ozbiljno. To je bio početni pucanj. Zato je Katolička crkva dugo bila u središtu pozornosti javne rasprave o ovoj temi. Ali kao što sam već rekao, tamo gdje postoje bliski odnosi, kao recimo u sportu, postoji mogućnost da ih počinitelji zloupotrebe. Stoga je važno načelno promotriti strukture, a ne mozgati o tome zašto se to događa u jednoj ili u drugoj crkvi.

Kada se govori o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi, uvijek se raspravlja i o celibatu. Kako Vi ocjenjujete njegovu ulogu u ovoj problematici?

Kao znanstvenik o teologiji malo znam i imam malo razumijevanja za određene dijelove katoličkog seksualnog morala. Može se ustanoviti da se u posljednjih 30-40 godina uočava veća rigidnost.To je počelo s enciklikom Humanae Vitae i njezinim negativnim stavom prema ponovnoj ženidbi. S moralnom teologijom se nije mogla raditi teološka karijera, osim ako ste bili na rigidnoj liniji. To je možda dovelo do dvojnog života, do jedne mračne strane. Stoga ja ne bih cijelu problematiku reducirao samo na celibat. Crkva bi trebala pronaći jezik za teme koje su u duhu vremena. Zato sam bio šokiran govorom pape na kraju summita posvećenog temi seksualnog zlostavljanja djece. Kada se pokušavaju transportirati slike poganskih rituala, onda to izražava prilično veliku bespomoćnost.

Smatrate li da su crkve svjesne dimenzije seksualnog zlostavljanja maloljetnika i da u dovoljnoj mjeri preuzimaju odgovornost za te slučajeve u svojim redovima?

Sada moram reći nešto pozitivno o Katoličkoj crkvi. To se sada moglo vidjeti i na summitu u Vatikanu. Ona je nakon skandala 2010. počela vrlo brzo raditi na konceptima zaštite, obuci i izobrazbi djelatnika. Katolička crkva je učinila puno na osvješćivanju. Ono što nedostaje je adekvatan odnos prema žrtvama, i to se moglo uočiti na summitu u Vatikanu. Mi u našem sekularnom pravu imamo jasno definirana prava za zaštitu žrtava, do toga da i žrtva može kao nuzgredni tužitelj sudjelovati u procesu. Crkveni procesi su pak još uvijek netransparentni i u njihovom fokusu su više optuženi svećenici i crkva kao institucija. Ali gdje je tu mjesto za žrtve - i u crkvi i u životu crkvene zajednice, kao i u postupcima koji bi trebali biti transparentni? Gdje se tu vodi briga o tome da se i žrtve jače uključe i reintegriraju u spiritualnu zajednicu kako bi se ponovno u njoj mogli osjećati dobro? Crkva bi trebala učiniti sve da postoji potpora i terapija koje neće izbrisati ono što se dogodilo, ali mogu pomoći žrtvama mogu nastaviti živjeti.

Profesor Jörg Fegert je medicinski direktor Klinike za psihijatriju i psihoterapiju djece i mladih na Sveučilišnoj klinici u Ulmu i savjetuje Katoličku crkvu već više od 15 godina o temi seksualnog zlostavljanja maloljetnika.