Napadač baca lopticu, protivnički igrač ju udara i trči. Brzo, i prije svega oprezno. Jer, loptica može dosegnuti brzinu i do 160 kilometara na sat. Kriket se zapravo igra na travi. Ali kapetan ekipe iz Bautzena Irshad Ahmad sretan je da su dobili i ovu malu sportsku dvoranu. "Ovdje ima dosta ljudi iz Pakistana, Afganistana i Indije. Svi oni su ovdje kako bi igrali kriket. Kad ne bi bilo kriketa, oni ne bi imali što raditi", kaže Ahmad.

U domu za izbjeglice ponosno pokazuju svoj prvi pokal. Mnogi igrači tek odnedavno su u Njemačkoj. Podnijeli su zahtjev za azil i sada čekaju da im ga država odobri. Rijetko napuštaju dom. Jer to može biti i opasno.

Novi dom u Bautzenu

Njihov novi dom je Bautzen u Saskoj, sa svojom tisućljetnom starom jezgrom. 

Lijep je to gradić, ali se u njemu na vrlo ružan način iskazuje mržnja prema strancima. U veljači su nepoznate osobe zapalile kuću u koju su se trebali useliti tražitelji azila. U rujnu su desničari dvije noći skandirali protiv stranaca i izbjeglica. Ahmadu i nekolicini njegovih prijatelja također su već prijetili.

"Sreli smo grupu od 40-45 mladića obučenih u crno koji su u rukama imali pivske boce i bejzbol palice. Rekli su nam, odlazite odavde i nemojte više izlaziti noću jer vas drugi  put nećemo pustiti da odete. Mi smo onda pobjegli."

Nakon te noći, Irshad Ahmad dugo se lomio. Može li ovaj grad biti njegov novi dom? Bez obzira na rasizam? I odlučio: Može, barem za početak: "Ako bih uvijek bježao zbog ovakvih stvari, onda bih teško mogao preživjeti u današnjem svijetu.”

Broj ekipa se udvostručio

Po tom stavu je pravi sportaš - netko tko se probija, a kriket mu pomaže u tome. Danas njegov MSV Bautzen igra protiv ekipe iz Češke. Nimalo laka utakmica.

Što važi i za pravila kriketa. Jer, iako možda izgleda da se igra svodi na to da jedan tim baca lopticu, dok je drugi pokušava udariti palicom tako da odleti što dalje, to je, zapravo, samo jedan od brojnih načina da se osvoji bod u ovoj igri.

Kriket nije popularan u Njemačkoj. Što se zbog izbjeglica upravo mijenja. Protekle godine 40.000 novih, dijelom vrlo dobrih igrača kriketa iz Šri Lanke, Afganistana ili Pakistana, izazvalo je pravi boom ovoga sporta. Broj ekipa skoro se udvostručio.

Bivši njemački reprezentativac Volker Ellerbeck u tome vidi veliku šansu. Između ostalog i za svoj klub: „Zahvaljujući tome naš klub se ponovno bolje pozicionirao. Mi smo takoreći bili na kraju jednog ciklusa. Zadnjih godina izgubili smo gomilu dobrih igrača, a sada smo dobili dosta mladih, novih i talentiranih ljudi gladnih uspjeha."

Ekipa iz Češke ima dosta igrača s juga Azije, ali nema izbjeglice koje bi mogle biti stalno pojačanje za tim. Zbog toga je trener češkog kluba Scott Page pomalo zavidan: "Dok Angela Merkel u zemlju pušta svakoga, što je možda sporno, naš predsjednik ne pušta nikoga, i to je gadno. Mi nemamo izbjeglica. One samo prolaze kroz našu zemlju.”

Irshad Ahmad se želi integrirati u Njemačkoj, i kriket bi mu trebao pomoći u tome. A pomažu mu i učenici i nastavnici iz regije. Oni podržavaju igrače, traže igrališta i dvorane, pomažu u organizaciji utakmica. Sve u nadi da će to nekako spojiti igrače i lokalno stanovništvo. No to je prilično teško.

 „Bilo je zainteresiranih koji su htjeli pogledati kako uopće kriket izgleda. Mnogi nisu poznavali taj sport pa su onda ostali iz znatiželje. Ali bilo je i slučajeva da su se ljudi priključili treningu. Ja mislim da je to dobar početak", kaže Rene Mütze iz Inicijative „Učenici za izbjeglice".

„Nešto što im uljepšava život"

Domaći tim pobijedio je češki tim. A svaka pobjeda pomaže izbjeglicama da se u Bautzenu osjećaju bolje. Bez obzira na sve. Irshad Ahmad: "To je nešto što im uljepšava život. Osim toga, tako mogu nakratko zaboraviti na sve stvari koje su doživjeli tijekom svoje putešestvije.”

Biti igrač, sportaš, a ne samo obična izbjeglica. To je njihov recept. Tako se kapetan Ahmad i njegov tim žele u Bautzenu boriti protiv mržnje prema svemu što je strano. I po mogućnosti pobijediti.