Mala “dejtonska” multietnička zajednica Vukosavlje u Bosni i Hercegovini s oko 6.000 stanovnika, mnogima nije vrijedna pažnje. To pokazuje i primjedba načelnika ove općine, Elvira Hadžiomerovića koji čak nije niti pozvan na nedavni sastanak s ministrom sigurnosti: “Administracija u Sarajevu zaboravlja Vukosavlje kada poziva načelnike Odžaka, Orašja, Modriče, Gradačca da govore “posavskim azilantima”.

 

 

 

Općina je nastala u Daytonu, od dijelova Modriče i Odžaka. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, pola stanovništva su Srbi, ostalo Bošnjaci i Hrvati. Tako je i na terasi lokalnog kafića "Palma", kojeg zbog blizine općinske zgrade u šali zovu "Brioni". Za stolom na terasi u središtu sela Jakeš sjede i zajedno uživaju u kasnom ljetu ljudi iz SNSD-a, SDP-a, SDA, HDZ-a... Jednostavno, sve je drugačije nego “na vrhu”.

"Priča o (ne)sigurnosti je potrošena, osim ekonomskih, mi nemamo drugih problema", kaže zastupnik u Skupštini RS Amir Zahirović. “Vidite, ovdje je više povratničke nego domicilne djece u osnovnoj školi. Vukosavlje je najmlađa povratnička općina u BiH, ali svi je nekako drže po strani. Na primjer, u Brčkom ulažu osam miliju konvertibilnih maraka u kupolu Kulturnog centra, a ovdje toliki novac nije potrošen u sve projekte zajedno od kako je počeo povratak”.

 

 

Govoriti o “slučaju azilanata” u Jakešu slično je spominjanju  užeta u kući obješenog. Veliko zanimanje za ovo selo zbunilo je stanovnike koji nisu naviknuti na mikrofone, kamere i fotoaparate. Doista, dvadesetak stanovnika, Bošnjaka, krenulo je prema Belgiji kako bi tamo dobili azil. “Motivi odlaska su ekonomske prirode, jer je ovo izuzetno nerazvijena općina, s nerazvijenim gospodarskim kapacitetima. Ljudi ovdje ne vide perspektivu, to je jedini razlog odlaska”, tvrdi načelnik Hadžiomerović.

"Nas je zanimalo, da li su ovi odlasci imali nekakvu kriminalnu pozadinu, da neko ne organizira odlazak ljudi u tom smjeru, ili eventualna politička pozadina. Pravo na slobodu kretanja nitko ne osporava. Međutim je problem ako ljude ne informiramo, ako oni odu i vrate se nakon nekog vremena, izloženi trošku, a da ništa s time ne naprave. Država je zakazala i neadekvatno reagirala”, kazuje vijećnik u općini Vukosavlje, Zehid Omičević. “Kada ministar unutrašnjih poslova jedini nastupa u javnosti, dobiva se dojam da ovdje ima posla za policiju. Ja odgovorno tvrdim da nije tako”, uporan je Omičević.

 

 

U selu je veoma živo, prolaze kombajni, traktori. U prizemlju jedne obiteljske kuće, u trgovini rabljenom odjećom, dvije žene biraju veste. Mladić u dvorištu završava bojanje tamnoplavog golfa i nitko nije raspoložen za razgovor o ovoj temi. Jasmin Aličić ispred kuće guli krumpir i pognute glave govori: “Samo da mi obećaju da će negdje drugdje biti lijepo, otišao bih sutra. Ali u ovom slučaju, problem je što je narod čuo laž i povjerovao. Potrošit će novac i vratiti se. Međutim, neka ih vrate. Idu oni koji imaju rodbinu, imaju dobre kuće i kamione. Zašto bi nama, zbog njih, ukidali vize?"

Aličić je više puta čuo priče kako Belgija Bošnjacima i Romima daje utočište. “Narod vjeruje i odlazi. Oni koji su se vratili ne žele govoriti o tome. Međutim, ima ih dosta koji su još uvijek tamo, u nekim hajmovima (prihvatnim središtima), ali ne znamo što se s njima događa i hoće li biti vraćeni u BiH. O tome se ne priča samo u našem kraju. Autobusi stalno voze, narod ide, posuđuje novac, prodaje kravu... Što će biti na kraju – ne znam”.

 

 

 

Sin Zejne Zelinčević je otišao u Belgiju. Nju brine, ako nešto kaže, da će to štetiti njenom sinu. Ipak, priča kako je njen sin Suad otišao jer ovdje nema perspektivu: "Nikome nije davao novac, ništa nije bilo organizirano. Kupio je kartu i ponio nešto novca za džeparac. Već dvije godine planira otići u neku europsku zemlju jer ovdje nema što raditi. Završio je srednju školu, kratko je radio u jednoj firmi, nije sklon nikakvim nezakonitim radnjama. Otišao je kao turista. Trenutno je u Bruxellesu, htio je ići u Njemačku, međutim predomislio se. Otišao je u Bruxelles, tamo se prijavio, ima smještaj i hranu. Nije mu dobro, ali nije ni loše. Srećom, zna njemački jezik i snaći će se valjda”.

Načelnik općine Hadžiomerović zato čitav skandal o "progonjenim" Bošnjacima u Posavini zbog kojih je i Sarajevo imalo problema s Europskom unijom, sažima u problem kako tamošnje stanovništvo, u nedostatku pravih informacija, donosi i pogrešne odluke. Zato najavljuje kako će institucije općina Vukosavlja, Odžaka, Modriče i Gradačca pokrenuti kampanju na razini mjesnih zajednica kojom bi stanovništvu objasniti kako ukidanje viza za građane Bosne i Hercegovine za odlazak u Europsku uniju, nipošto ne znači da onda tamo mogu i raditi - i još manje, tražiti azil u zemljama EU.

 

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. ur.: A. Šubić