Profesor Michael Suda predaje na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, na odsjeku za zaštitu okoliša i šuma. Među studentima je poznat pod nadimkom Profesor humor. Za svoj neobični i nesvakidašnji način predavanja već je dobio tri nagrade od kojih su mu jednu dodijelili sami studenti.

Profesor preobučen u domara

U veljači se od ovog fakulteta opraštaju apsolventi šumarstva, a na oproštaju sudjeluje i Profesor humor. „Želim vam sve najbolje povodom završetka studija. Želim vam mnogo sreće, mnogo uspjeha i da vam uspije sve što si i sami želite“, rekao je na dekan fakulteta. Mladići i djevojke odjeveni su onako kako je to uobičajeno na proslavama ovakve vrste; u odijelima i večernjim haljinama. Usred ovog elegantnog društva odjednom se pojavljuje jedna neobična prilika – muškarac u plavom radničkom odijelu, u rukama drži metlu. Profesor Michael Suda za ovu se priliku preobukao u domara. Koristi priliku i studentima priča kako posprema i čisti prostorije ovog elitnog Sveučilišta.

„Odjednom su sa stropa počeli padati komadići papira. Nekoliko sam ih podigao i počeo čitati. No, ništa nisam razumio. Niti jednu riječ: Center od Education Energy, Portofolio, Entepreneurship, Global Player…U  trenutku dok kroz prazan prostor padaju ove prazne riječi, to Ništa se odjednom materijaliziralo u papiriće koji su prekrili pod“, kaže Suda.

Studenti se smiju, kao i obično oduševljeni profesorom i njegovim smislom za humor. „Uvijek nas oduševi svojom opuštenošću. Uvijek se nasmijemo do suza. To je toliko genijalno! Uvijek nam je sve uspio jasno objasniti uz puno humora i šale. Njegov način je vrlo osoban i mislim da je upravo to nešto osobno ono što nam se toliko sviđa. Mnogim profesorima nedostaje osobnosti“, kaže jedan od studenata.

"Ja nisam nikakvo božanstvo..."

55-godišnji Suda poznaje svakog od svojih studenata. U predavaonicama nerijetko poziva studente da izađu na podij, u ruke im daje mikrofon. Njegov način rada sličan je radu na kazališnoj pozornici. Studentica Maria Adner je tijekom rada na svojoj diplomskoj radnji obilazila različite trgovine građevinskom opremom i razgovarala s prodavačima. „U okviru jednog predavanja smo jednostavno ponovno odigrali te scene. Ja sam glumio jednog neugodnog prodavača a ona mi je morala postavljati pitanja. Za studente je to bilo super jer su tako mogli odmah vidjeti na koji način je ona obavila ovaj eksperiment i do kakvih je rezultata došla“, priča profesor Suda.

Kako sam kaže, mogao je naravno rezultate istraživanja svoje studentice jednostavno na klasični način iznijeti i predstaviti studentima. No, on se dosjetio nečeg drugog. „Ispod stolica smo zalijepili papiriće na kojima su pisali rezultati istraživanja. Studenti su tada morali pronaći te listiće i pročitati rezultate. To je bilo nešto sasvim drugo nego da sam im ja sve to prikazao preko powerpointa“, priča Suda.

On je tijekom godina pohađao mnogobrojne seminare s područja zabave i biznisa. U međuvremenu i sam nudi slične kurseve na temu humora. No, usprkos svemu, on naglašava kako i humor mora biti „doziran u pravoj mjeri“, kako bi se zadržala ravnoteža između studenata i profesora kao i samog sadržaja. No, u središtu svega, naglašava, ipak se nalazi čovjek, studenti. „Humor najvjerojatnije vodi do sasvim drugačijeg socijalnog ponašanja i razumijevanja. Dakle, ja nisam nikakvo božanstvo koje stoji pred njima za katedrom, već sam čovjek kao i sami studenti; s greškama i manama“, završava profesor Suda.