U tim kampovima stotine žena i djece žive u dijelom i katastrofalnim uvjetima – s malo nade u povratak u ono što se naziva „normalan život". Članovi njihovih obitelji i susjedi optužuju te žene da su upravo one krive za pojavu raznih bolesti, za sušu ili požare. Njih se proganja zato što su navodno proklele svoje susjede – ili zato što su se one pojavile u noćnim morama drugih ljudi. Nakon što su izravno optužene za bavljenje vračanjem, te su žene pobjegle od diskriminacije, prijetnji i fizičkog nasilja.

U prošloj godini bijesna rulja je, kako se čuje, na ulici linčovala jednu 90-godišnju ženu. Vlada Gane je već prije nekoliko godina najavila da namjerava zatvoriti sve te „kampove za vještice". Ali za sada – bez uspjeha. „Samo me je Bog spasio, skoro su me ubili, došli su naoružani i prijetili su mi da će me ubiti. I nakon što su me odvukli izvan našeg mjesta, jedan od njih je izvukao nož i rekao da bi me trebali zaklati. I tako sam došla ovamo", priča Kologo Tingana, jedna od žena koje su žrtve progona (navodnih) vještica.

„Selo vještica"

Ova 71-godišnjakinja od 2016. živi u selu Gambaga, na sjeveru Gane. Gambaga je postalo poznato kao „selo vještica", kao svojevrsni geto za izopćene žene. Trenutno tamo živi 87 žena, koncem listopada su stigle još tri nove žrtve. Neke od njih tvrde da su ih drugi denuncirali iz ljubomore, na primjer zato što su bile uspješne poslovne žene.

Kologo Tingana nam priča da je optužena za vračanje nakon što njezine mušterije nisu mogle platiti poljoprivredne proizvode. I onda su, kako kaže, tvrdili da je ona vještica – kako ne bi morali platiti račun: „Nesretna sam i plakala sam kad sam čula da su ubili tu stariju ženu. Pa to su zločinci koji su to učinili, zar ne? Vlada mora nešto napraviti ili će nas oni sve pobiti!"

Samson Laar želi da žene napuste „kamp vještica". Njegova kršćanska humanitarna organizacija „Presby Go Home Project" pokušava im pomoći. Ali teško je realizirati već i stvari poput osiguravanja sigurnog smještaja. Često se radi o starijim ženama i one moraju spavati u zemunicama. Nemaju krevete. Spavaju na strunjačama koje su položene na glineno tlo. Samson Laar kaže da se većina žena želi vratiti svojim kućama, ali većina tih naselja za njih više nisu sigurna mjesta:

„Sela su u lošem stanju, žene žive u siromaštvu, trenutno nemamo ni dovoljno namirnica za njih. Općenito imamo veliki problem s opskrbom prehrambenim artiklima. Evo baš jučer je u kamp stigla jedna nova žena koja kaže da ju je pastor optužio za vračanje. To je barbarski!"

Vlada „užasnuta”

Posljedice pandemije koronavirusa su još jedna stvar za koju se optužuje te žene – da su one krive za smrt i bolest. Vlada Gane već odavno zna za razmjere praznovjerja u zemlji i već prije nekoliko godina je najavila da će zatvoriti „sela za vještice”. Tadašnja ministrica za spolove, djecu i socijalnu zaštitu Otiko Djaba je 2018. rekla:

„Užasni su i šokantni izvještaji o navodnim vješticama koje se izopćava. Ministarstvo će zatvoriti sve te kampove. Posjetili smo kamp u Gambagi i naš cilj je da te žene reintegriramo uz pomoć treninga i razgovora između predstavnika lokalnih zajednica i navodnih vještica. Ali neke od njih ne žele natrag jer se boje da će, čim se dogodi nešto loše, njih prve optužiti za to."

U Gani se zna za egzistenciju šest „vještičjih sela”, u udaljenim ruralnim krajevima navodno postoje još neka koja nisu službeno dokumentirana. U nekim regijama Gane ljudi vjeruju da vještice postoje, priča nam Lamnatu Adam iz organizacije Songtaba, koja pomaže ženama. I dodaje da takva sela za navodne vještice tamo postoje već stoljećima:

„Svaki mali san ima neko spiritualno značenje. Vjerske vođe ne pomažu u rješavanju problema, upravo suprotno. Imamo crkve koje prakticiraju egzorcizam, koje govore o vračanju kad je netko uspješan.” Problem je u praznovjerju, optužene žene nemaju nikakvu zaštitu jer čak i policajci vjeruju u to, kaže Lamnatu Adam. I dodaje da je problem i to što u Gani nema poštovanja prema ženskim pravima.

Žene bez prava

„Kad vidimo koga se optužuje, to su u pravilu žene. Mnogi smatraju da žene nemaju nikakva prava, kao da se s njima može raditi što se hoće. I da za to nitko ne mora odgovarati. Ironija je da kod vjerovanja u vještice postoji i problem vezan uz odnos muškaraca i žena. Kad neki muškarac ima neke spiritualne sposobnosti, onda se smatra da ih on koristi kako bi zaštitio obitelj i lokalnu zajednicu. A ako se radi o ženi, onda je uvriježeno praznovjerje da ona tu snagu koristi kako bi nekome nanijela štetu.”

Ali aktivistica za ženska prava Lamnatu Adam uočava i pozitivan razvoj. Po njezinim promatranjima sve manje žena živi u tim „kampovima za vještice”. Nekoć su u njima živjele tisuće žena, a danas njih oko 300.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu