Čini se se SAD u zračnim napadima na Iran sve više usmjerava na infrastrukturne ciljeve u unutrašnjosti zemlje. Iranski mediji proteklog su tjedna izvijestili da su napadnuti mostovi, tuneli, ceste i željezničke pruge te elektrane i postrojenja za desalinizaciju morske vode. Posebno je pogođena južna pokrajina Hormozgan.

Kako javljaju iranski mediji, prošlog petka (17. srpnja) u okrugu Hamir uništeno je šest mostova. Iranske službe izvještavaju o najmanje osam poginulih u neprijateljskim napadima. Nakon bombardiranja postrojenja za desalinizaciju morske vode prekinuta je opskrba pitkom vodom za najmanje 10.000 ljudi.

SAD su objavile pogibiju dvojice američkih vojnika u iranskim raketnim i napadima dronovima u Jordanu. U odmazdi i prema navodima američke vojske, bombardirani su iranski objekti za nadzor, vojna logistička infrastruktura, podzemna skladišta oružja i pomorski objekti kako bi se oslabila sposobnost Irana za napade na Hormuški tjesnac.

„SAD želi pojačati pritisak kako bi ponovno otvorio Hormuški tjesnac“, kaže Shukria Bradoost sa američkog sveučilišta Virginia Tech. Njena je procjena kako Washington ne pokušava ukloniti samo izravne vojne prijetnje pomorskom prometu nego i infrastrukturu koja bi Iranu mogla pomoći da ponovno ojača svoje vojne kapacitete u regiji. Zato su mostovi, ceste i željezničke pruge postali mete kako bi se spriječilo premještanje projektila i dronova prema jugu odakle bi mogli ugroziti američke snage i njihove saveznike. Ako bi Teheran nastavio prijetiti pomorskom prometu, rat bi se po njezinu mišljenju mogao još proširiti.

Što Pentagon smjera s Harkom?

SAD je dosad izbjegavao napade na energetska postrojenja na otoku Hark. Preko tog malog otoka u Perzijskom zaljevu odvija se 90 posto iranskog izvoza, kaže Ahmad Vahšiteh iz Centra za strateška istraživanja sa sjedištem u Moskvi. Hark se nalazi 30 kilometara od iranske obale i s kopnom je povezan podmorskim cjevovodom.

„Naravno da je otok vrijedan sve dok njegova naftna postrojenja ostanu neoštećena i operativna“, kaže Vahšiteh. „Ključno je pitanje, namjeravaju li SAD vojno zauzeti Hark ili pak ponavljanim napadima stvoriti privid političkog osvajanja otoka. Drugim riječima, umjesto slanja kopnenih snaga mogao bi izvoditi noćne napade na Hark i druge dijelove juga Irana kako bi u javnosti stvorio dojam da je jug Irana pao ili da njegova energetska infrastruktura više nije funkcionalna."

„Ako Iran u pregovorima ne pokaže spremnost na kompromis, SAD bi mogao pojačati pritisak na otok Hark kako bi iranski izvoz nafte praktično smanjio gotovo na nulu“, rekao je analitičar iz Moskve za DW. „To bi snažno uzdrmalo svjetsko tržište energentima, s ozbiljnim posljedicama i za same SAD te osobno za predsjednika Donalda Trumpa.“ U studenome se u SAD održavaju izbori za Kongres. Republikanska stranka predsjednika Trumpa pritom strepi za većinu i u Senatu i u Zastupničkom domu.

Teheran traži osvetu

Unatoč potpisanoj izjavi o namjeri između SAD i Irana, retorika iranske vlade postala je oštrija nakon pokopa Alija Hameneija, svjedoči Bradušt. Bivši vrhovni vođa Islamske Republike poginuo je u zračnom napadu SAD i Izraela na svoju rezidenciju. Sve češće pozivanje na „osvetu“ pokazuje da nije oslabila ideološka potreba za sukobom. U takvim je okolnostima teško postići kompromis.

Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči posljednjih tjedana u gotovo svakom javnom nastupu obećava osvetu. „Naše je obrambeno načelo jasno: oko za oko“, napisao je na mreži X. Svaki napad na Iran, uključujući napade na infrastrukturu, izazvat će „snažan i odlučan odgovor“.

Ipak, sve je očitije da se donositelji odluka u Teheranu sve više okreću obrambenom i sigurnosnom načinu razmišljanja. Iranska je taktika pritom jednostavna: režim želi produbiti energetsku krizu kako bi cijenu ovog rata plaćali drugi, uključujući i države i aktere koji u njemu izravno ne sudjeluju.