Prosvjedni pokret „Blokirajmo sve" (Bloquons tout) očito je izazvao nelagodu na najvišoj razini vlasti: 80.000 policajaca b ilo je raspoređeno diljem zemlje kako bi držali prosvjednike pod nadzorom – značajan broj, s obzirom na to da je obavještajna služba očekivala tek oko 100.000 prosvjednika.

Njihov je cilj bio paralizirati Francusku štrajkovima i skupovima – između ostalog i blokadom bulevara Périphérique, obilaznice oko Pariza. No, to je trajalo kratko. Policija za razbijanje nereda brzo je uklonila prosvjednike s ulice. Pokret nije uspio paralizirati cijelu zemlju, no ipak je pokazao koliko je veliko nezadovoljstvo građana.

Jahte i brodolomi

Zbog toga je i 18-godišnja Alix Gato Conte u srijedu prosvjedovala ispred pariške željezničke postaje Gare du Nord, zajedno s nekoliko stotina, uglavnom mladih ljudi. „Njihove jahte doživjet će brodolom na našim štrajkovima“, pisalo je na plakatu koji je držala ta studentica političkih znanosti. Pored slogana nalazila se fotografija milijardera Bernarda Arnaulta, šefa luksuznog koncerna LVMH.

„Potreban nam je premijer s ljevice, koji će napokon provoditi socijalne reforme u korist siromašnih“, kaže ona za DW i dodaje da je imenovanje Sébastiena Lecornu za premijera pogrešan signal. „On je dosad bio ministar obrane –  predsjednik Emmanuel Macron želi nas učiniti pokornima.“

Macron je u utorak odabrao svog povjerenika Lecornu za mandatara nove vlade. Bivši premijer François Bayrou prethodno je doživio neuspjeh u parlamentu na glasanju o povjerenju, kojim je htio osigurati podršku za proračun za 2026. godinu. Proračun je predviđao uštede od 44 milijarde eura.

Za studenticu Alix Gato Conte takav plan štednje je neprihvatljiv. „Premijer je htio ukinuti dva državna praznika i smanjiti troškove zdravstva, ali nije želio uvesti više poreza za bogate“, naglašava ona.

Bayrouova najava proračuna izgleda da je bila iskra koja je zapalila pokret „Blokirajmo sve". Istina, račun pod nazivom „Les essentiels" na mreži Telegram, koji se povezuje s desničarskim ekstremističkim krugovima, još je u svibnju pozvao na jednodnevnu blokadu 10. rujna. No tek nakon Bayrouova govora o proračunu sredinom srpnja počelo je nicati sve više računa na mreži kako bi širili taj poziv.

Prema istraživanju lijevo orijentirane pariške Zaklade Jean-Jaurès, gotovo dvije trećine članova tih grupa povezano je s krajnje lijevom strankom Nepokorena Francuska (LFI).

Paralele sa Žutim prslucima

Antoine Bernard de Raymond smatra da prosvjed donekle podsjeća na Žute prsluke, koji su od studenog 2018. mjesecima prosvjedovali za veću socijalnu pravdu i blokirali ceste. „I tada su prosvjedi počeli zbog jedne najave vlade – htjeli su povećati porez na gorivo, što bi pogodilo siromašnije stanovnike ruralnih područja“, prisjeća se de Raymond za DW. Vlada je na kraju odustala od planiranog poreza.

„Sada, kao i tada, prosvjednici imaju osjećaj da ih država ne sluša. Trenutnu politiku smatraju duboko nepravednom i misle da se žrtve traže samo od njih, a ne i od bogatih“, kaže Raymond. Ipak, postoje i razlike, napominje on: „Žuti prsluci gotovo da nisu pripadali strankama i sindikatima. Ovoga puta čini se da ima više diplomiranih studenata i političkih aktivista“. Prema ocjeni stručnjaka, tu se ne radi samo o Bayrouovu proračunu: „Postoji dubok osjećaj nezadovoljstva i bijesa.“

Stéphane Sirot, povjesničar i predavač na pariškom sveučilištu Sciences Po, specijaliziran za prosvjedne pokrete, u sličnosti ubraja i to što su se obje inicijative autonomno organizirale na internetskim forumima. „To je tendencija posljednja dva desetljeća“, objašnjava on za DW. „Tradicionalni prosvjedi koje su organizirali sindikati gotovo uopće nisu imali uspjeha. Vlada na njih više ne reagira. Prosvjednici zato biraju nekonvencionalne puteve, koji mogu biti i radikalniji.“

Već najavljeni novi prosvjedi

To potvrđuju i braća Lancelot i Robin, koji, kao i mnogi sudionici prosvjeda kod pariškog Sjevernog kolodvora, ne žele otkriti svoja prezimena. Dvadesetpetogodišnji Lancelot došao je u glavni grad čak iz južne Francuske kako bi sudjelovao na prosvjedu, zajedno sa svojim dvadesetogodišnjim bratom.

„Želim politiku koja štiti naš planet“, kaže pejzažni arhitekt, držeći transparent na kojem piše „Ovdje smo zbog stabala". „Više ne vjerujem u politički sustav, jer se glas naroda ne sluša. Potrebna nam je izravnija, lokalna demokracija“, kaže Lancelot.

Njegov brat Robin, na čijem plakatu piše „Oporezujte bogate", klima glavom u znak slaganja. „Spremni smo odraditi svoj dio posla kako bismo promijenili stvari. Ali stranke ne žele pronaći kompromis i samo rade jedne protiv drugih“, kaže student povijesti za DW.

Emmanuela Rengoa, politologinja na južnofrancuskom sveučilištu u Montpellieru, zahtjev za više izravne demokracije podsjeća na prosvjedni pokret „Nuit Debout" iz 2016. godine. Prosvjednici su tada mjesecima okupirali, između ostalog, i pariški Trg Republike, gdje su u diskusijskim grupama raspravljali o novim oblicima vladavine. „I njima je bilo stalo do veće građanske participacije“, kaže Rengoa za DW.

Ipak, do sada je bilo malo zajedničkih, konkretnih zahtjeva. Tako se prosvjedi lakše mogu ugasiti. „Osim toga, naš demokratski sustav jedva da ima mehanizme preko kojih bi se horizontalni građanski pokreti izvan tradicionalnih organizacijskih oblika poput sindikata mogli čuti. Vidjet ćemo hoće li ove akcije dovesti do nečega konkretnog“, kaže Rengoa.

U međuvremenu, sindikati su za 18. rujna najavili nacionalni dan štrajkova i prosvjeda.