Francuska je poznata po tomu da ljudi puno prosvjeduju. Ali, od početka pandemije koronavirusa prosvjedi su rijetki. Ipak, prošle subote je ulice izašlo između 133.000 i 500.000 ljudi u više od 70 gradova. Tako barem tvrde policija i sami demonstranti. Prosvjednici se protive planiranom novom zakonu o sigurnosti. Radi se prije svega o spornom članku 24. macro koji bi zabranio objavljivanje snimaka na kojima se policajce može jasno identificirati, ako se policajcima time može nanijeti fizička ili psihička šteta.

Takozvani zakon o sigurnosti je jedan od više planiranih zakona kojima bi vlada predsjednika Emmanuela Macrona politički skrenula više udesno. Službeno Macron te mjere brani zaštitom policije, jer već godinama raste broj nasilnih napada na policajce, kaže on.

Ali, raste otpor protiv takvoga kursa. Demonstranti kao što je 19-godišnji Santiago Kadeyan u Parizu kažu da su snimke jedino sredstvo kojim se oni mogu štititi od nekorektnog ponašanja policajaca.

„Ovaj zakon pruža policiji još više ovlasti i financijskih sredstava kao i pravo da kod demonstracija koristi bespilotne letjelice. Istovremeno ograničava naše mogućnosti da se štitimo od njihovih napada – to će samo voditi do još više policijskog nasilja“, kaže ovaj student medicine DW-u.

Mediji se boje ograničenja

Kako važne mogu biti video snimke postalo je jasno nedavno kad su policajci nasilno uklanjali jedan izbjeglički kamp usred Pariza i teško premlatili jednoga glazbenog producenta, prije nego što su ga uhitili. S obzirom da postoje snimke, protiv dotičnih policajaca je pokrenut istražni postupak.

Najmanje 45.000 demonstranata u Parizu pripadaju svim mogućim društvenim slojevima i zanimanjima – bilo je učitelja, psihologa i novinara. Ovi posljednji strahuju da bi novi zakon mogao ograničiti slobodu medija.

U međuvremenu je spornom članku o snimanju policije dodana još jedna odredba, koja izričito kaže da to pravilo ne smije ometati „legitimno pravo informiranja javnosti". Francusku novinarku Adeline Quéraux, koja radi u jednim velikim francuskim dnevnim novinama, to ne umiruje.

„Brine me da bi taj zakon mogao snažno ograničiti naš posao“, kaže ona za DW. Adeline Quéraux ide na demonstracije od djetinjstva. Ali, ove subote ju je prvi put bilo strah na demonstracijama. „Bojim se nasilja trenutno vlada neka agresivna atmosfera, bez ikakve suzdržanost. Vlada skreće sve više udesno.“

Konzervativna politika

Ograničenja u vezi s izvještavanjem o demonstracijama već su ograničena početkom rujna. Od tada se novinari moraju akreditirati za demonstracije – i kad se kreću po javnom prostoru.

Vlada osim toga radi na zakonu protiv radikalnog islamizma kojim želi jače kontrolirati muslimanske udruge i jako ograničiti homeschooling. Novi zakon o sveučilištima osim toga zabranjuje demonstracije na području sveučilišta, iako su studenti u francuskom prosvjednom pokretu uvijek igrali važnu ulogu.

Sebastian Roché, sociolog, direktor državnog instituta CNRS, smatra da najnoviji zakoni pojačavaju trend koji se može promatrati već od izbora Emmanuela Macrona za predsjednika 2017. godine.

„Macron je izabran kao kandidat ljevice i desnice i imao je vrlo uravnotežen izborni program. Ali, on je dosad provodio uglavnom konzervativnu politiku i sad smo došli do prekretnice: on je izgubio praktično sve svoje lijeve birače“, kaže Roché u razgovoru za DW. „On sad provodi vrlo krutu politiku kod koje se radi o zakonu i redu, strožim kaznama, više policije i više mjesta u zatvorima."

Bruno Cautrès s pariškog centra za politološka istraživanja na sveučilištu Science Po misli da Macron pritom želi udovoljiti jednom aspektu želje birača za sigurnošću. „Francuzi žele sigurnost – i u socijalnom smislu. Brinu ih javni sektor i nezaposlenost“, kaže on za DW. „I na to Macron mora misliti ako želi imati šanse na sljedećim izborima 2022. godine.“

„Zakon i red su i lijeve vrijednosti"

Jean-Baptiste Moreau, parlamentarni zastupnik i glasnogovornik vladajuće stranke LREM, opovrgava skretanje vlade udesno. „Zakon i red nisu isključivo desne vrijednosti – i lijevo orijentirani birači tomu teže. Na kraju krajeva, bez sigurnosti nema slobode“, kaže Moreau za DW. „Osim toga ne možemo te teme prepustiti samo desno-ekstremnom Rassemblement National (RN), mi moramo za to pronaći naša vlastita rješenja koja su manje radikalna.“

Ali, izgleda da raste nezadovoljstvo i među zastupnicima LREM-a. Cécile Rilhac je jedna od desetero zastupnika vladajuće većine koji su glasovali protiv zakona. Još 30 zastupnika vladajuće stranke LREM se suzdržalo kod glasovanja. U siječnju bi o zakonu mogao raspravljati Senat. Iako bi vlada do tada zbog sve većeg pritiska mogla promijeniti ili potpuno izbaciti sporni članak. Zastupnica Rilhac je u svakom slučaju za to.

„Ne skretati dalje udesno"

„Nalazimo se na prekretnici i moramo vladi pokazati da postoji crvena linija – ne bismo trebali skretati još dalje udesno“, kaže ona za DW. „Inače ćemo uskoro biti kao RN.“ Rilhac upravo radi na tomu da sa skupinom zastupnika LREM-a osnuje novu, lijevo orijentiranu stranku za parlamentarne izbore 2022. Iako će ona vjerojatno i dalje pripadati Macronovom političkom bloku.

Pa ipak, Macronova strategija za izbore 2022. mogla bi funkcionirati – tako barem misli sociolog Roché. Pod jednim uvjetom: „On ima dobre izglede da bude ponovo izabran ako njegova suparnica u drugom krugu bude šefica RN-a Marine Le Pen“, kaže on. „Ali, ako lijeve i zelene stranke uspiju postaviti zajedničkoga kandidata, on bi mogao biti Macronov suparnik. Ishod tada ne bi bio tako jasan – upravo zato što je Macron dosad provodio malo lijevo orijentirane politike."

Kod demonstranta Kadeyana Macron ipak ne bi imao šanse. Ovaj student medicine će 2022. po prvi put moći birati na predsjedničkim izborima. Da je već 2017. mogao birati u drugom krugu bi birao Macrona kako bi spriječio Le Pen. Ali, sada to više ne bi učinio. „Macron ima još dvije godine da pokaže da ima osnovnu ljudsku empatiju i pristojnost. Inače ću u takvoj situaciji predati prazan izborni listić“, kaže on.